Jedan od načina na koje se ljudi socijalizuju i međusobno povezuju je učestvujući u zajedničkim igrama, ili takmičeći se. Kada odrasla osoba učestvuje u igranju različitih vrsta igara, a pri tome ih shvata vrlo ozbiljno, možemo reći da se radi o sportu. Takmičarska priroda sporta je odigrala jako važnu ulogu tokom istorije – narodi su se takmičili sa drugim narodima, a među njima pojedinci su se trudili da budu najbolji. Zato ni ne čudi da su sportovi mijenjali istoriju čovječanstva.
Kroz narednih 10 primjera pročitajte koliko je sport uticao na svijet kakav imamo danas.
#10 Pobuna Nika
U svijetu sporta u današnje vrijeme česti su neredi, pogotovo kada se igraju neke velike i važne utakmice. Pogođeni porazom ili pobjedom svog omiljenog tima, neki ljudi izgube kontrolu i ulaze u sukobe s protivničkim navijačima. Međutim, ono što danas smatramo neredima je gotovo ništa u poređenju sa pobunama i neredima koje su u takvim situacijama izbijale u neka davna vremena.
Za Rimljane trke konja su bile velika stvar. Najbogatiji sportista tih vremena bio je Rimljanin Gaj Apulej Diokle. On je bio trkač dvokolicama u drugom vijeku nove ere, a bogatstvo koje je zaradio u to doba danas se može porediti sa milijardama dolara. Kako je to bio jedan od rijetkih sportova, ljudi su neumorno trošili na klađenje, ulagajući basnoslovne iznose na svoje omiljene timove.
Rimljani su imali nekoliko ekipa takozvanih kočijaša – Crveni, Bijeli, Zeleni i Plavi. Kada je glavni grad postao Carigrad, broj timova se smanjio na dva – Zeleni i Plavi. Odabir tima tada je postao i političko opredjeljenje i životni stil, a netrpeljivost između pristalica timova je postala ogromna. 501. godine nove ere Zeleni su napali Plave i pobili tri hiljade ljudi. 30 godina kasnije izbili su takvi neredi da je umalo s prijestola zbačen tadašnji vladar, car Justinijan, a navijači su spalili grad do temelja. U tom incidentu poginulo je 30 hiljada ljudi, što je predstavljalo jednu desetinu ukupnog stanovništva na Zemlji.
#9 Ping-pong diplomatija
Hladni rat je podijelio svijet na dva dijela. Kako bi poboljšala odnose sa Zapadom, tačnije Sjedinjenim Američkim Državama, Kina je 1971. godine organizovala turnir u ping-pongu. Na turnir su tada, prvi put nakon 22 godine otkad je u Kini na vlasti bila komunistička strana, stigli Amerikanci.
Zanimljivo je da je to prvi put da je sport postao sredstvo za lakše uspostavljanje odnosa među državama. Sportisti su probili led, a poslije njih u Kinu su stigli i američki političari predvođeni tadašnjim predsjednikom Ričardom Niksonom. Ta posjeta je otvorila Kinu prema svijetu i izmijenila ravnotežu i odnos snaga u hladnom ratu, ali i doprinijela da se odnos Kine i SAD normalizuje par godina kasnije.
Ključnu ulogu u organizovanju turnira imao je stonoteniser Žuang Zedong, Kinez koji je američkom stonoteniseru na turniru u Japanu poklonio portret na svili, kao znak prijateljstva, a zatim ga pozvao u Kinu. Ova vrsta diplomatije se koristi i danas, s tim što su uključeni i drugi sportovi.
#8 Rvanje Henrija VIII
Odnosi između evropskih monarhija u 16. vijeku su bili teški. Tadašnji svijet su oblikovali čudni zakoni trgovine, a o sudbinama nacija odlučivali su kraljevi vodeći se ličnim osjećanjima. 1520. godine zabilježen je sastanak engleskog kralja Henrija VIII i francuskog kralja Francisa I, kako bi dogovorili trajni mir između njihova dva kraljevstva.
Sastanak se održavao u blizini grada Calais, a pripreme su bile tako raskošne, da je ovaj prostor ostao poznat i kao „Polja zlatne tkanine“. Potrošeno je toliko da su zbog slavlja oba kraljevstva bila na ivici bankrota. Kraljevi su željeli da nadvladaju jedan drugog u velikodušnosti, a kada su se sastali, osim slavlja bilo je organizovano i viteško takmičenje u kome je svaki od njih želio da dokaže svoje prednosti.
Tom prilikom francuski kralj je Henrija VIII izazvao na rvanje. Ovaj je pristao, a razlog sastanka – mir – je propao. Desilo se da je, zahvaljujući „prljavim trikovima“, kako su smatrali Englezi, francuski car pobijedio Henrija oborivši ga na zemlju, a ovaj, uvrijeđen, odustao je od mira.
#7 Fudbalska utakmica Turska – Jermenija
Malo je tema na svijetu koje mogu izazvati tako burnu diskusiju kao što je genocid nad Jermencima. U toku Prvog svjetskog rata pobijeno je 1.5 miliona Jermenaca, a prije toga, za vrijeme Osmanskog carstva, pobijeni su deseci hiljada. Ovakva burna istorija i dan danas ima veliki uticaj na odnose između Turske i Jermenije, a posebno kada se uzme u obzir da Turska nikad nije priznala da je izvršen genocid iako taj stav dijele i UN i Evropski parlament.
Između ove dvije zemlje godinama nisu uspostavljeni nikakvi diplomatski odnosi, sve do 2010. kada su fubalske ekipe zaraćenih strana zaigrale na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Tada je jermenski predsjednik pozvao turskog da dođe na utakmicu te da je zajedno gledaju. Istakao je da, bez obzira na razlike, postoje i neke sličnosti između dvije zemlje, a to su humanost i ljubav prema sportu.
Iako su pred utakmicu organizovani prostesti, utakmica je protekla bez problema. U duelu je slavila Turska, a ovaj događaj je imao veliki uticaj na uspostavljanje diplomatskih odnosa dvije zemlje.
#6 Prekid vatre u I svjetskom ratu – zbog fudbala
Kada je počeo I svjetski rat, vjerovalo se da će završiti „do Božića“. Međutim, trajao je četiri godine. Na Badnje veče 1914. godine, suprotstavljene strane dijelilo je samo jedno blatno polje. Britanski i njemački vojnici su čuli kako se na drugoj strani pjevaju božićne pjesme. Izašli su iz rovova na ničiju zemlju, čestitali jedni drugima, razmijenili poklone, fotografisali se, a zatim zaigrali fudbal.
Ko zna na koje je sve načine ovaj čin promijenio tok rata. Ne samo da je taj dan spašeno ko zna koliko života, nego su vojnici tada shvatili da se na obje strane nalaze samo obični ljudi. Ovaj događaj je, međutim, zabrinuo vojskovođe, pa su uložili velike napore da se ovakvo privremeno i improvizovano primirje više ne ponovi.
Ipak, slična praksa je nastavljena i kasnije tako što su vojnici pravili primirja kako bi popravili rovove ili skupili tijela poginulih.
#5 Kraljevske porodice na jahanju
Trke konja mnogi nazivaju kraljevskim sportom. Ima nešto moćno u samoj pojavi čovjeka koji kroti tako snažnu životinju. Ni ne čudi onda koliko je u umjetnosti prisutno slika na kojima monarsi jašu konje. Ipak, koliko god jahanje bilo moćno, mora se priznati da je i opasno, pa je lista poginulih vladara ogromna.
Vilijam III, kralj Engleske, poginuo je kada je njegov konj zapeo za krtičnjak. Pao je, slomio ključnu kost, zdravlje mu se brzo pogoršalo i preminuo je. Njegovi protivnici su tada nazdravljali krtici zahvaljujući kojoj je mrtav. Škotski kralj, Aleksandar III, jahao je konja kasno noću i kako ništa nije vidio, sletjeli su s litice, gdje je poginuo.
Sličnu sudbinu dijele i portugalski princ Alfonso, saksonski kralj Frederik Avgust II, britanski vojvoda Džefri, austrijski kralj Leopold V, francuski kralj Luis IV, i mnogi drugi.
#4 Smrt Emili Dejvison
Da ljubav između kraljevske loze i konja može biti smrtonosna, dokaz je i slučaj iz 1913. godine. Tada život nije izgubio kralj, nego Emili Dejvison, koja je u to vrijeme bila jedna od vođa pokreta sufražetkinja. Sufražetkinje su bile pripadnice pokreta koji je tražio jednako prava glasa muškaraca i žena.
U Britaniji su izazivale veliku pažnju, ali i kontroverze tako što su se koristile metodama direktne akcije kao što je vezivanje za pruge, podmetanje vatre u poštanske sanduke, razbijanje prozora, a ponekad i postavljanje manjih bombi. Jedna od najspektakularnijih takvih akcija se zbila kada je na konjskoj utrci sufražetkinja Emili Dejvison iskočila pred kraljevskog konja koji ju pregazio.
Umrla je u bolnici nekoliko dana kasnije, od posljedica povreda. Emili je kasnije postala simbol borbe za prava žena.
#3 Smrt francuskog kralja Henrija II
U davna vremena smatrano je da zdrav i snažan kralj predstavlja snažnu i moćnu državu. Ljudi su željeli da njihov vladar bude ratnik sposoban da ih brani. Zato su povremeno organizovane borbe gdje su se kraljevi borili jedni protiv drugih kako bi dokazali svoju nadmoć.
Tako je 1559. organizovan turnir u Parizu kako bi se proslavilo potpisivanje mira između Francuske i Španije. Francuski kralj Henri II, iako izmoren ljetnom žegom, nije htio odustati nego je izašao da se bori.
Međutim, na borilištu ga je pogodilo koplje u glavu. Uprkos naporima njegovih dvorjana da ga spase, umro je devet dana kasnije, a potpisani mir između dvije zemlje je prestao da važi.
#2 Moderna Olimpijada
Moderne Olimpijske igre su u suštini pokušaj njihovog tvorca Pjera de Kubertena da iskoristi sport kako bi se stvorio internacionalizam.
Kroz istoriju su ih koristile razne grupe kako bi ostvarile svoja prava. Recimo, 1900. godine uvedeno je takmičenje za žene, a 70 godina kasnije napravljena je i Paraolimpijada.
Važnost Olimpijade je ogromna, ako uzmemo u obzir da su zbog nje zaustavljani ratovi, stvoreni mnogi pokreti i ostvarivana prava za koja se do tad smatralo da nikada neće zaživjeti.
#1 Princ Frederik i loptica za kriket
Frederik je bio najstariji sin Džordža II, vladara Velsa, i potencijalni nasljednik krune. Bio je poznat kao strastveni ljubitelj kriketa koji je redovno igrao, a kada su u pitanju njegovi politički planovi, zalagao se za očuvanje britanskih kolonija u Južnoj Americi.
Međutim, na utakmici, jedan udarac loptice za kriket koji je zadobio u prsa izazvao je stvaranje apscesa koji je pukao i stvorio unutrašnje krvarenje od kog je Frederik umro prije nego što je postao vladar. Naslijedio ga je njegov sin, Džordž III, koji je poznat po činjenici da je za vrijeme njegove vladine Britanija izgubila kolonije po Americi.
Ostaje pitanje, da taj dan Frederik nije zaigrao kriket, ko zna kako bi svijet izgledao danas?
