Enriko Becuzi je teniser koji 26 godina već učestvuje na svakom turniru gdje mu se učini da bi mogao da ostvari svoj san: da pobjedi i sakupi bodove koji bi ga odveli na ATP rang listu. Međutim, do danas Italijan nije uspio i iza sebe ima 270 izgubljenih duela.
Posljednji nastup je imao 16. decembra, na turniru Anatolija u Turskoj. U dublu sa domaćim teniserom Emirom Sendoganom Becuzi je, porazom od ruskog dubla Panin – Zubrov, iznova izgubio priliku da uđe na ATP.
Priča o ovom Italijanu, koji je rodom iz Pize, toliko je dirljiva da je zauzela stranicu koju je “Vol strit žurnal” posvetio sportu prije četiri godine. Ekonomski američki list pisao je o teniseru entuzijasti koji je tada putovao iz Južne Amerike u Kinu kako bi pokušao da se pozicionira na ATP, pod naslovom “Legenda o teniskom izazivaču”.
I pored svih neuspjeha, Becuzi uporno nastavlja svoju misiju četiri godine kasnije.
“Počeo sam da igram kasno. Imao sam devet godina kada mi je otac dao drveni reket. Odveo me do zida koje smo imali kod kuće kako bih učio da udaram loptu. Od tog trenutka sam se zaljubio u tenis. Odrastao sam gledajući četiri mušketara iz 80-ih: Lendl, Mekenro, Vilander i Konors. I genija: Giljerma Vilasa“, rekao je Enriko Becuzi.
Upornost je vrlina, a kada nekoga ka cilju vodi strast onda je to motiv više:
“Tenis je moja strast. Kasno sam počeo i da se takmičim, sa 21 godinom. Rekli su mi da sam već mator. Nije me bilo briga. Nema tih godina kada je riječ o ispunjenju sna. 2003. godine, na turniru u Sofiji, bio sam na pragu da pobjedim prvi put u životu. Sljedeći dan sam trenirao jače. Dok budem imao snage i želje, pokušavaću. Ne želim da odustanem. Tražim pobjedu, samo jednu, a zatim mogu da se penzionišem”
