Kada spomenete njegovo ime prva asocijacija je da se radi o još jednom Amerikancu koji za hljeb zarađuje u Evropi, ali ćete biti samo djelomično u pravu. Kada pri tom budete znali da ima Urugvajsko i italijansko državljanstvo onda ćete se sigurno naći u malom čudu jer jedno sa drugim i trećim ne ide zajedno. Ako pak znate da se radi o Džejsonu Grejndžeru neke stvari će vam odmah biti jasnije.
Džejson Antoni Grejndžer Amodio rođen je u Montevideu 15. septembra 1989. godine i nastupa za Baskoniju. Sin je američkog košarkaša Džefa Grejndžera porijeklom iz Nju Džersija koji je osamdesetih godina prošlog vijeka igrao u Urugvaju, postao državljanin te zemlje te nastupao za reprezentaciju. Skrasio se u Montevideu gdje je dobio sina koji je povukao sportske gene na oca pa je kao dječak počeo da trenira u Atletiko Kordonu iz rodnog grada. Decembra 2005. godine otišao je na probu u španski Estudijantes sa kojim je iduće godine potpisao ugovor kada je imao samo 16 godina. Ipak, urugvajski klub je tražio obeštećenje pa je Grejndžer mogao da igra samo u četvrtoj ligi odnosno amaterskom nivou takmičenja. Tu je proveo narednu godinu i po sve dok FIBA nije riješila ovaj spor pa su “studenti” morali da plate 25.000 evra obeštećenja Kordonu.
Tokom 2007. nastupao je na kampu “Košarka bez granica” gdje je proglašen za najkorisnijeg igrača dok je u sezoni 2007/08 debitovao kao senior u ACB ligi. U klubu iz predgrađa Madrida ostao je narednih šest sezona i 2013. godine okušao se na Ljetnjoj NBA ligi u timu Boston Seltiksa, ali nije imao sreće da se izbori za ugovor dok dvije godine prije toga nije bio draftovan. Nakon isteka ugovora sa Estudijantesom prešao je u redove Unikahe koja mu je ponudila mnogo unosniji ugovor kojeg nije mogao da ponudi njegov bivši klub. Ponovo se okušao u Ljetnjoj NBA ligi 2014. godine u ekipi Klivlend Kavalirsa i nakon četiri utakmice nije uspio da dođe makar do kratkoročnog ugovora. Nakon odličnih partija u dresu kluba iz Malage izabran je u najbolji tim španskog prvenstva da bi nakon dvije godine u klubu prešao u Anadolu Efes sa kojim je potpisao dvogodišnji ugovor. Kao slobodan igrač stigao je u Vitoriju 26. juna 2017. i dogovorio trogodišnju saradnju.
Idući očevim stopama počeo je da igra za reprezentaciju Urugvaja sa 16 godina i bio je najbolji igrač svake omladinske selekcije. Imao je on i nesporazuma sa tamošnjim Savezom pa je odbio da igra na prvenstvu Južne Amerike pošto Košarkaški savez Urugvaja nije želio da plati avinosku kartu za njegovu djevojku dok je propustio i FIBA Amerikas kup zbog povrede koju ljekari nacioalnog tima nisu otkrili. Javno je izrazio nezadovoljstvo zbog male uloge KS Urugvaja prilikom njegovog transfera u Španiju. Konačno je zaigrao za nacionalni tim 2012. na prvenstvu Južne Amerike i stigao do trećeg mjesta.
