Kad je 2007. godine došao u razvojnu ligu, Andre Ingram nadao se da će jednog dana dobiti priliku u NBA-u.
U momčad Juta Fleš stigao je s anonimnog Amerikan Univerzitija iz Vašingtona i nakon nekoliko godina diplomirao fiziku. Počeo je igrati sve bolje, dvaput je bio izabran u all-star ekipu razvojne lige i odbijao je ponude iz Europe i ostatka svijeta jer je želio ostvariti san – igrati u NBA ligi.
Godine su prolazile, ali poziva nije bilo. U međuvremenu je odigrao nekoliko utakmica u australskoj ligi, kosa mu je počela sjediti, a njegova ekipa Juta Fleš se ugasila. Pauzirao je godinu dana jer je morao čuvati dijete dok supruga ne diplomira, a kućni budžet je punio davanjem instrukcija iz matematike preko Skajpa.
Postalo mu je sve jasnije da od igranja u NBA-u neće biti ništa, ali svejedno je stigao u ekipu Sauth Bej Lejkers, filijalu “pravih” Lejkersa. Iako je bio daleko od radara NBA-a, Ingram je na parketu briljirao. U karijeri je zabio za razvojnu ligu rekordnih 713 trica uz apsolutno nedostižni postotak od 46,1 posto ubačenih trica.
I onda, deset godina kasnije, bio je siguran da je došao kraj. Nije mu bilo suđeno. Sauth Bej Lejkersi su ga prekjučer pozvali na oproštajni razgovor. Došao je s ruksakom na leđima i na samom početku mu je bilo čudno što su sobe pune kamera.
“Ma, snimamo izlazne intervjue s igračima“, objasnio mu je predsjednik Džoi Bas.
Ingram nije imao ništa protiv i mirno je za “potrebe kamera” analizirao svoju desetu sezonu u razvojnoj ligi. A onda je u sobu ušao Medžik Džonson. Za njim i trener Lejkersa Luk Valton.
“U tom trenutku sam shvatio da se nešto čudno događa“, rekao je emotivni Ingram.
Čudo se zaista i dogodilo. Istina, Sauth Bej Lejkersi su ga otpustili, ali samo zato što su ga veliki Los Anđeles Lejkersi pozvali u prvu ekipu. Lonzo Bal se ozlijedio, Isaiha Tomasa nema duže vrijeme, kao ni Kajla Kuzme i Lejkersi su morali popuniti roster za sinoćnju utakmicu protiv Hjustona.
Ingram je u nevjerici gledao kako mu prvi čestita Medžik Džonson, a onda i Luk Valton. Jedva je suzdržavao emocije, odmah je nazvao suprugu i nije skidao osmijeh s lica.
“Ne sjećam se što je govorila. Samo je urlala od sreće. To sam i ja želio napraviti, ali ne bi baš bilo zgodno pred svim tim ljudima u sobi. Presretan sam, uzbuđen i nervozan. Ma sve sam. Ali sad sam malo došao sebi i moram se koncentrisati. S kim igramo?” u šali je rekao Ingram kojemu je Valton obećao minutažu na utakmici protiv Roketsa.
Ingram je u igru ušao krajem prve četvrtine. Uzeo je dva skoka dok malo nije došao sebi. Prvi šut? Trica. Drugi šut? Trica. Treći šut? Dvica. Staples arenom se orilo “MVP!”, a na poluvremenu je bio najbolji strijelac Lejkersa.
“Pa, mislim da je bilo OK“, rekao je skromni Ingram nakon utakmice.
OK!? Nevjerojatni Andre svoju prvu utakmicu u NBA-u u 32. godini završio je s 19 koševa (šut 6/8), tri skoka, jednom asistencijom i dvije blokade. Ako ste sumnjali, trice je gađao 4/5. Nije loše za drugog najstarijeg rukija u istoriji NBA lige.
“Koliko si bio u D-League? Deset godina? Fantastičan debi, čovječe!”, rekao mu je Luke Valton nakon utakmice dok mu je uručivao loptu uz pljesak saigrača.
Ingram će biti u rosteru za posljednju utakmicu sezone protiv Klipersa. Koliko je iznenađujuć njegov poziv u Lejkerse bio dovoljno govori i činjenica da NBA na službenim stranicama nema njegovu fotografiju.
Kako je krenulo, možda ne bi bilo loše da je nabave. Jer Ingram izgleda kao da bi mogao odigrati još koju utakmicu u najjačoj ligi svijeta.
