Koliko Srbija može vidjelo se protiv Kostarike, koliko je još nezrela vidjelo se protiv Švajcarske. A, koliko su joj suđena čuda, vidjeće se protiv Brazila.
– Znamo ko je Brazil, znamo koliko vrijede i izuzetno ih cjenimo kao reprezentaciju. Skoro cijeli svjet voli njihov fudbal, svi smo nekada kao klinci voljeli njihove zvjezde i njihov stil. Nisu se vremena promjenila i Brazil je opet jedan od najvećih favorita za osvajanje titule svjetskog prvaka – riječi su hvale za narednog rivala selektora Mladena Krstajića.
Ipak, Srbija vjeruje u čudo. Vjeruje da može do osmine finala u kojem je, pod nekim drugim imenom, bila prije tačno 20 godina na Mundijalu u Francuskoj. Kao što je prije dva dana u Svetlogorsku rekao glumac Dragan Jovanović, specijalni gost Fudbalskog saveza Srbije:
– Pa, nećete valjda da pišete istoriju protiv Švajcarske. Fudbalska istorija se piše protiv Brazila!–
Možda bolji motivacioni govor od ovoga i ne treba srbijanskim fudbalerima. Oni su prije tri dana bili zatvoreni u četiri zida u svlačionici punih 35 minuta. Imali su šta da kažu jedan drugom u lice. Priznao je to i Dušan Tadić.
Izgleda da je i kod naših igrača prestala “kuknjava” o sudijskoj krađi Feliksa Briha. Potpuno bistrih glava se spremaju za meč sa Brazilom. On je možda, ali samo možda, posljednji na ovom Mundijalu. A, za mnoge od njih je sigurno ovo i posljednji mundijal u karijerama.
Ako srpski fudbaleri naprave čudo, Mladen Krstajić bi mogao da doživi sudbinu selektora Rusije Stanislava Čerčesova. Poznato je da su mu se novinari i veliki dio javnosti javno izvinio poslije dvije partije i dvije ubjedljive pobjede “zbornaje” koja na Svjetskom prvenstvu u svojoj zemlji igra kao preporođena.
Da bi se to desilo, Alison Beker će morati da vadi bar jednu loptu iz mreže. Marselo, Vilijan, Tijago Silva, Kazemiro, Kutinjo, Paulinjo ili Nejmar će u srijedu morati da ustanu na “slabiju” nogu. Da bi se ponovio, na primjer, Montevideo od prije 88 godina trebaće neki novi Tirke ili Moša na terenu, ili Boško Simonović na klupi.
