Jedan od najdominantnijih evropskih centara današnjice nikako da dobije pravu priliku u NBA ligi gdje je već promijenio tri kluba, a nijedan trener sa kojim je radio kao da ne vidi njegov potencijal u napadu i odbrani.
Košarkaš Los Anđeles Klipersa Boban Marjanović stavio se na raspolaganje selektoru Srbije Aleksandru Đorđeviću u mečevima trećeg kvalifikacionog prozora za Svjetsko prvenstvo što je jedno od velikih pojačanja jer je veliki broj igrača odustao, što zbog povreda, što zbog umora, ali i pregovora o novom ugovoru.
Marjanović će da bude veliki adut Đorđevića na utakmicama sa Gruzijom i Njemačkom, a njegova karijera zamalo da ode u nekom drugom smjeru. Rođen je 15. avgusta 1988. godine u Boljevcu kod Zaječara i košarkom se počeo baviti u Rtnju iz rodnog mjesta gdje je zbog svoje visine zapao za oko mnogim trenerima pa je već sa 13 godina otišao u vršački Hemofarm koji je imao odličnu skauting službu i rad sa mladim igračima. Prvi profesionalni ugovor potpisao je 2003. dok je nakon završenog osmog razreda izrastao na dva metra, a godinu kasnije kada je stigao u prvi tim “farmaceuta” imao je 209 centimetara.
Marjanović je seniorsku karijeru započeo u Hemofarmu u sezoni 2005/06 uz prekid u sezoni 2006/07 čiju je drugu polovinu proveo na pozajmici u manjem vršačkom klubu Svislajon Takovo. U sezoni 2009/10 bio je rezervni centar Rašku Katiću, ali je svoje minute iskorištavao veoma dobro i bio značajan igrač u rotaciji. Imao je veoma zapaženu statistiku u svim ligama za koje je igrao. Bio je veoma bitan igrač u timu koji je te godine stigao do polufinala ULEB Evrokupa, finalnog turnira Jadranske lige kao i finala Košarkaške lige Srbije.
Tokom boravka u Hemofarmu imao je i čestih problema sa koljenom zbog čega je propustio dosta utakmica. Jula 2010. novi trener CSKA Duško Vujošević doveo ga je u Moskvu, gdje je potpisao trogodišnji ugovor i bio je dio ekipe koja je pobijedila Klivlend što je bio prvi put da neki evropski tim pobijedi NBA tim na američkom tlu. Tu je njegova karijera krenula silaznom putanjom i imao je sve manju minutažu dok je nakon odlaska Vujoševića otišao na pozajmicu u Žalgiris gdje je pružao dobre partije, ali daleko o očekivanih.
Jula 2011. prešao je u Nižnji Novgorod gdje je odigrao svega četiri utakmice sa veoma malom minutažom pa se januara 2012. vratio u Srbiju i postao član Radničkog. Ipak ni u Kragujevcu nije uspio da dođe do značajnije minutaže jer je na poziciji centra kako u timu Radničkog tako i čitavom Jadranskom ligom dominirao Dejvid Sajmon. Preporod je počeo dolaskom u Megu kod trenera Dejana Milojevića jula 2012. Igru je podigao na viši nivo, vratio poljuljano samopouzdanje te konačno počeo da pokazuje ono što se od njega očekivalo.
Zatim je iduće godine otišao u Crvenu Zvezdu gdje je naprosto eksplodirao i bio glavni igrač pogotovo u drugoj sezoni kada je u ekipu stigao plejmejker Markus Vilijams sa kojim je odlično sarađivao. Bio je izabran u najbolju petorku Evrolige, a treći put zaredom bio je proglašen najkorisnijim igračem KLS. Jula 2015. otišao je u San Antonio i potpisao jednogodišnji ugovor, da bi jedno vrijeme proveo u razvojnom timu Ostin Sparsima. Ukazane minute odlično je koristio, ali ih nije dobijao mnogo pa je uslijedio rastanak da bi tada potpisao trogodišnji ugovor sa Detroitom vrijedan 21 milion dolara. Ni tamo nije imao veliku minutažu pa je trejdovan u Los Anđeles Klipere čiji je i sada član.
Sa mladom reprezentacijom Srbije osvojio je Svjetsko prvenstvo 2007. u Novom Sadu. Sljedeće godine je učestvovao na Najk hup samitu igrajući za tim najboljih svjetskih juniora protiv srednjoškolske reprezentacije SAD da bi sa mladom reprezentacijom Srbije osvojio prvo mjesto na Evropskom prvenstvu 2008. u Letoniji. Bio je dio seniorske reprezentacije koja se borila u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2009. godine, ali nije bio dio selekcije koja je nastupala na tom prvenstvu kada je osvojena srebrna medalja.
Prvu priliku da nastupa na značajnijem takmičenju sa seniorskim nacionalnim timom dobio je tek na EP 2011. Kada je stigao do osmog mjesta. Nije bio dio planova Dušana Ivkovića pred EP u Sloveniji, kao ni Đorđevića pred SP u Španiji. Nakon nekoliko godina bez poziva, Marjanović je ponovo pozvan u državni tim za EP 2015. Nije zaigrao na ovom takmičenju pošto mu je San Antonio zabranio nastup jer je imao slomljenu kost u stopalu. Nije igrao ni na OI u Rio de Žaneiru zbog pregovora sa NBA ekipom o ugovoru dok je bio dio tima prošle godine na EP kada je stigao do srebrne medalje, a bio je jedan od glavnih igrača.
