X-Time Out: Didije Dešamp

Jedinstvenu priliku da stane rame uz rame Mariju Lobu Zagalu i Francu Bekenbaueru imaće selektor reprezentacije Francuske koju je doveo na korak do najcjenjenijeg fudbalskog pehara.

Brazilac Zagalo nije bio kapiten ekipe, ali je Mundijal kao igrač osvojio 1958. i 1962, a kao selektor 1970. Nijemac je bio šampion ssvijeta kao  igrač 1974, a kao selektor 1990.

Prije 20 godina u svojoj domovini bio je kapiten ekipa koja se popela na svjetski tron i prvi je Francuz koji je ikada podigao Zlatni globus, a sada to može učiniti kao selektor.

Didije Dešamp rođen je 15. Oktobra 1968. Godine u Bajonu, a fudbalom se počeo baviti u amaterskom Aviron Bajonu paralelno sa školovanjem. Kao takvog uočili su ga skauti Nanta, za koje je potpisao u aprilu 1983. Za klub je debitovao 27. septembra 1985. da bi otišao nakon 111 utakmica i ostavio dubok trag u tom klubu.

Godine 1989. završio je u Olimpiku iz Marselja odakle je isprva otišao na pozajmicu u Bordo, ali se vratio za godinu. U Marselju je zatim krenuo na svoj put ka svjetskom vrhu. Od 1991. do 1993. osvojio je tri titule prvaka države, a 1993. i titulu prvaka Evrope kao kapiten kluba sa svega 25 godina. Ni prije ni poslije Marselja niti jedan francuski klub nije osvojio tu titulu, a Dešamp je najmlađi kapetan koji je podigao taj trofej.

Godine 1994. otišao je iz Francuske u italijanski Juventus, sa kojim se naosvajao trofeja. Čak tri Skudeta, jedan italijanski Kup, dva Superkupa i 1996. još jednom Ligu šampiona. Potom je proveo godinu u Čelziju dodavši i FA kup svojoj bogatoj riznici trofeja. Nakon toga bio je u španskoj Valensiji gdje je 2001. završio igračku karijeru.

Kada je u pitanju reprezentacija Francuske nije krenuo u najbolje vrijeme. Legendarni Mišel Platini pozvao ga je na susret protiv Jugoslavije 1989. godine. Bilo je to vrijeme kad se Francuzi nisu uspjeli kvalifikovati na dva uzastopna Svjetska prvenstva 1990. i 1994. Kad je na mjesto trenera sjeo Eme Žake počela je obnova nacionalne ekipe pred Evropsko prvenstvo 1996. Isprva je kapitan bio veliki Erik Kantona, ali nakon što je zaradio višegodišnju suspenziju selektor je krenuo u veliku rekonstrukciju. Kantona, Žan-Pjer Papen i David Žinola morali su ustupiti mjesta mladim igračima poput Zinedina Zidana dok je Dešamp izabran za kapitena ove buduće Zlatne generacije. Prvi put je kapitensku traku ponio protiv Njemačke, a na prvenstvu Evrope 1996. u Engleskoj Francuzi su stigli do polufinala koje im je bilo najveći fudbalski uspjeh od 1986.

Uslijedio je period francuske dominacije u fudbalu kad je ova sjajna generacija došla do izražaja. Godine 1998. na svom terenu, Dešamp je odveo tim do titule prvaka svijeta pobjedom od 3:0 u finalu protiv Brazila što je najubjedljivija pobjeda u finalima svjetskih prvenstava dosad. Za dvije godine u finalu Evropskog prvenstva u Belgiji i Holandiji pala je u dramatičnom meču Italija opet sa Dešampom kao kapitenom.

Nakon toga Didje se oprostio od reprezentacije dok je upisao 103 utakmice na kojima je dao četiri gola. Nakon završene karijere krenuo je kao trener. Prvi klub bio je prvoligaš Monako. Već 2003. bio je proglašen francuskim trenerom godine. Iste godine osvojio je Liga kup, a 2004. sa ekipom bez velikih imena došao do finala Lige šampiona gdje je bolji bio Porto sa 3:0, a 19. septembra 2005. nakon loših rezultata napustio je klub. Iako se činilo da će preuzeti mjesto trenera Marselja, Dešamp se odlučio za vrlo zanimljiv i težak posao vraćanja, skandalima pogođenog, Juventusa iz druge lige do nekadašnjih veličina.

On je 10. jula 2006. naslijedio Fabija Kapela. Prvi susret na mjestu trenera “stare dame” bio je pobjeda od 8:0 nad Alesandrijom. Isprva nije dobro krenulo, sa ispadanjem u Kupu, te mučenjem sa ratnički nastrojenim drugoligašima sa juga Italije. Ubrzo se Juventus počeo penjati prema vrhu Serije B i uspio se vratiti u prvu ligu. Olimpik iz Marselja potvrdio je 5. maja 2009. da je Dešamp njihov novi trener od sezone 2009/10. U prvoj sezoni na klupi donio je titulu prvaka u taj klub nakon 18 godina.

Nakon nekoliko sezona u Marselju, 2012. Preuzeo je kormilo reprezentacije Francuske.