Bio je velika uzdanica Crvene Zvezde u odbrani, ali se prošlog ljeta vratio u domovinu dok su “crveno-bijeli” izborili grupnu fazu Lige šampiona pa mu je sigurno krivo što i dalje nije ostao na Marakani.
Dejmijen le Talek rođen je 19. aprila 1990. godine u Piosiju i trenutno nastupa za Monpelje. Kao i stariji brat Entoni fudbalom se počeo baviti u Le Avru kada je imao samo pet godina. Cijelu deceniju proveo je u tom klubu prije nego su interesovanje za njega počeli pokazivati klubovi iz Lige 1. Još kao omladinac pridružio se Renu i uz Jana M’Vilu, Johana Lasimana, Abdula Kamaru i Jasina Brahimija bio je dio nadolazeće generacije kao i igrači koji mnogo obećavaju. Prvi profesionalni ugovor potpisao je 11. avgusta 2006. godine zajedno sa M’Vilom i Kamarom i on je važio tri godine. Cijelu sezonu proveo je u rezervnom timu prije nego je bio promovisan u seniorski sastav.
Igrao je i za amaterski tim ovog kluba pa je na 22 meča dao četiri gola, ali nije dobio priliku u najboljoj ekipi. Pošto nije igrao za Ren odlučio je da napusti klub i za njega su bili zainteresovana Valensija, Štutgart i Herta da bi on 8. avgusta 2009. potpisao trogodišnju saradnju sa Borusijom iz Dortmunda. Tokom dvije sezone igrao je za B tim u kojem je skupio 43 nastupa i čak 14 golova, a u prvom timu “milionera” upisao je samo četiri meča. Nije odradio ugovor sa Nijemcima do kraja pa se 31. januara 2012. vratio u Francusku i potpisao ugovor sa drugoligašem Nantom.
Nakon samo osam odigranih utakmica preselio je u Ukrajinu gdje je dvije sezone nastupao za Hoverlu i na 41 susretu dao sedam golova. Potom je ljeta 2014. preselio u Rusiju gdje je postao član Mordovije iz Saranska za koju je dao jedan gol u 44 meča. Kada je Miodrag Božović stigao na klupu Crvene Zvezde tražio je da mu uprava dovede dvojac Mordovije Damijan le Talek – Mičel Donald pošto ih je odlično poznavao iz ruske Premijer lige. To se pokazalo kao odličan potez pošto su obojica pružala odlične partije, a Francuz je 29. januara 2016. potpisao dvoipogodišnji ugovor sa Beograđanima.
Debitovao je mjesec kasnije i dao gol protiv Mladosti iz Lučana. Božović ga je iz veznog reda prekomandovao na poziciju štopera, a sa Zvezdom je osvojio dvije šampionske titule. Istekom ugovora ovog ljeta odlučio je da napusti klub i pored ponude koju je imao na stolu pa je 20. juna potpisao saradnju sa Monpeljeom. Bio je član svih omladinskih reprezentacija Francuske, ali još nije debitovao za seniorski tim.