Bio je veliki igrač koji sada uspješno gradi trenersku karijeru i to u jednom od najvećih svjetskih klubova čije je boje branio u tri navrata.
Marselo Galjardo rođen je 18. januara 1976. godine u Merlou, predgrađu Buenos Ajresa i trenutno je trener River Plate. Kao i svi argentinski fudbaleri i on ima specifičan nadimak el munjeko što znači dječija lutka, ali ne voli kada ga tako zovu. Igračku karijeru započeo je u Riveru i 1992. debitovao u seniorskoj konkurenciji. Četiri puta osvojio je Aperturu, a jednom Klausuru dok je bio šampion i Kupa Libertadores kojeg je već osvojio i kao trener. U prvom navratu proveo je šest sezona u Riveru i na 109 utakmica dao je 18 golova. Zatim je uslijedio prelazak u Evropu gdje je izabrao Monako i prve sezone zajedno sa Ludovikom Žilijem nametnuo se kao ubojit tandem u veznom redu, a pored njih dvojice u timu su još igrali Marko Simone, Fabijan Bartez, Vili Sanjol, Martin Žetu, Pablo Kontreras, Filip Kristanval, Rafale Markez Sabri Lamuši, David Trezege i Jon Arne Rise da bi u tako paklenoj konkurenciji Argentinac bio proglašen za najboljeg igrača francuskog šampionata.
Prve dvije sezone bile su kao iz snova, ali u trećoj nije dobijao mnogo prilike kod trenera Didijea Dešampa pa je napustio klub i vratio se u River dok je za klub iz Kneževine odigrao 102 meča i dao 18 golova. Naredne tri sezone nastupao je za “milionere” i na 77 mečeva protivničke mreže tresao je 25 puta. Novi odlazak iz Buenos Ajresa uslijedio je januara 2007. kada se pridružio Pari Sen Žermenu sa kojim je potpisao dvogodišnji ugovor i debitovao protiv Nimsa 7. januara u Kupu. Poslije samo jedne sezone raskinuo je ugovor i 2008. otišao u američku MLS ligu gdje je odigrao 15 utakmica za Di Si Junajted gdje je igrao za platu od 1,87 miliona dolara i bio najplaćeniji igrač u istoriji ekipe i treći najplaćeniji u ligi iza Dejvida Bekama i Kvatemoka Blanka.
Zbog povrede leđa morao je na operaciju da bi februara 2009. napustio SAD i vratio se u River. Jedna sezona, 27 utakmica i sedam golova bili su učinak u trećem mandatu da bi nakon toga otišao u urugvajski Nacional sa kojim je osvojio nacionalno prvenstvo i tako postao jedan od rijetkih fudbalera koji su osvajali titule u svim državama gdje su igrali. Nekoliko dana nakon što je okačio kopačke o klin prihvatio je ponudu uprave i postao trener ekipe. Sezonu 2011/12 proveo je na klupi kuba iz Montevidea sa kojim je osvojio prvenstvo i odmah otišao. Dvije godine bio je bez posla da bi 6. juna 2014. postao trener Rivera nakon što je deset dana ranije ekipu napustio kontroverzni Ramon Diaz. Sa klubom je postavio rekord sa 32 meča bez poraza, mada je osam trijumfa ostvario Diaz.
Dugo vremena bio je reprezentativac Argentine mada nije skupio previše nastupa pošto je konkurencija u veznom redu bila izuzetno paklena. Za “gaučose” je debitovao 1994. godine u meču sa Čileom i odigrao je 44 utakmice na kojima je dao 13 golova dok je bio učesnik svjetskih prvenstava 1998. i 2002. godine.
