Prvu utakmicu kao glavni trener Legije Aleksandar Vuković pamtiće po pobjedi nad Jagielonijom rezultatom 3:0, u 28. kolu poljske Ekstraklase i to golovima Hamalainena, Šimanskog i Martinsa.
U svom trećem mandatu na klupi ekipe iz Varšave (prva dva puta bio vršilac dužnosti) Banjalučanin je ostavio svoju ekipu u borbi za prvo mjesto i odbranu šampionske titule jer za vodećom Lehijom kasni tri boda, a poslije susreta pohvalio je igrače.
– Igrači su najvažniji i trener vam može ponekad pomoći i savjetovati vas, ali je sve uvijek do igrača – od njihovog stava i pristupa utakmici. Kada osjećamo više slobode ima više radosti u igri, nemamo straha i predstavljamo se bolje. To su ti aspekti kojim možete da nešto promijenite u kratkom vremenskom periodu kojeg sam dobio – izjavio je Vuković.
Naglasio je da stvari u ekipi dobro funkcionišu uprkos nekim suprotnim mišljenjima.
– Moje prethodne avanture u ovom položaju svjedoče o tome. Nije uvijek bilo tako lako, ali nisam želio da napravim nikakvu revoluciju. Nije revolucija kladiti se na Hamalainena. Računao sam na njegovu i Kučaržekovu svježinu, jer su u Krakovu igrali manje i sjećam se koliko su puta klubu dali tri boda – dodao je Vuković.
Godinama je bio pomoćni trener Legije i sada je dobio priliku da vodi klub do kraja sezone.
– Koncept privremenog trenera veoma je aktuelan u poljskom fudbalu i teško je naznačiti trenera koji dugo radi na jednom mjestu. Stekao sam privilegije na koje sam dugo čekao. Ponekad sam se pitao da li sam se trebao posvetiti drugoj profesiji? Mogao bih, na primjer, postati novinar. Međutim, donio sam takvu odluku i odlučio sam da postanem trener. Prošlo je sve dobro i moram priznati više sam bio pod stresom na dan imenovanja nego sada poslije utakmice – naglasio je Vuković.
