Vjerovatno ste nebrojeno mnogo puta naišli na internet oglase, stranice ili profile na društvenim mrežama pod nazivom “Dojave”, “Tipovi” i sl. S porastom broja kladionica, sve je više i onih koji u tome vide priliku da putem prevara dođu do novca, ali i onih koji su se “opekli” tako što su uplatili novac u kladionici na utakmicu koja je navodno bila naštimana, a predviđeni ishod siguran.
Ukoliko malo istražimo, doći ćemo do informacije da je na našim prostorima u vrhu broja pretraga na internet pretraživačima upravo pojam “dojave”.
Dojave se odnose na sportske događaje u kojima se sa stopostotnom sigurnošću čak i prije početka meča zna tačan rezultat ili ishod. Sudeći po količini i rasprostranjenosti ovakvih stranica, prodavci dojava kod nas uživaju veliko povjerenje kladioničara. Ali zašto je to tako?
Sa jedne strane imamo sajtove informativnog karaktera gdje se svakodnevno postavljaju besplatne analize i predikcije iz različitih sportova, ali se uglavnom radi o statističkim podacima i nema garancije da će se ostvariti, dok sa druge strane postoje sajtovi ili stranice čiji vlasnici za pružene informacije, koje se odnose na prognoze i tipove, traže novac.
Nažalost, ova druga grupa je rasprostranjenija pa je dostupna ne samo iskusnim kladioničarima nego i laicima i prosječnim korisnicima interneta koji lako nasjednu. Svi žele da do novca dođu brzo i lako, tako da je za prevarante ciljna grupa velika.
Može li se doći do tačne dojave?
Činjenica je da postoje namješteni mečevi. Svjedoci smo da danas postoji veliki broj različitih afera vezanih za kupoprodaju utakmica čak i u klubovima koji igraju u najvećim evropskim ligama. U nižim ligama zbog manje kontrola ima više namještanja utakmica, ali su kvote manje, pa samim tim i manje interesantne prevarantima. Te utakmice se rijetko kad namještaju zbog nečijeg profita nego uglavnom iz drugih razloga, kao što je opstanak u ligi i sl.
Kada bolje razmislite, jasno je da, ukoliko i postoji sigurna dojava, do nje će prije doći kladionica u cilju da zaštiti svoj posao, nego prosječan korisnik interneta. Dakle, provjerene i tačne informacije o namještanju utakmica nikada nisu dostupne široj javnosti, nego uskim grupama ljudi koje na taj način ostvaruju određene interese, najčešće finansijske. Što manje ljudi ima informaciju, ona je vrijednija, a korist koju donosi veća.
Upravo zato je vrlo naivno očekivati da ćete preko neke stranice na društvenim mrežama i po smiješnim cijenama dobiti tačne informacije.
Da bi zaključili da li se na dojavama koje se nude na internetu može zaraditi, ne treba vam mnogo mudrosti. Potrebno je samo da se zapitate zašto je dotičnoj osobi potreban vaš novac ako imaju sve potrebne informacije, a već svakako dosta zarađuju od dojava. Tu cijela priča o profitabilnosti dojava pada u vodu.
Na kraju krajeva, ukoliko se postavite u ulogu nekoga ko zaista ima provjerene dojave, da li biste takve informacije dijelili sa stotinama ljudi i tako možda ugrozili izvor dojava? Sigurno ne. Ponuda je uvijek u vezi sa potražnjom. Kada je u pitanju brza i laka zarada, prosječan čovjek je lakovijeran i povodljiv, pa je upravo zato broj onih koji nude dojave u zamjenu za novac veliki.
Kako ovaj sistem prevara funkcioniše?
Prevarantima koji nude dojave u zamjenu za vaš novac, prvi korak je pronaći određen broj ljudi na društvenim mrežama. Koriste takozvani 30-10-3-1 sistem. Nakon što, recimo, na Fejsbuku, naprave stranicu i ispune je sadržajem (najčešće fotografije novca za koji tvrde da je zarađen klađenjem) pokrenu sponzorisanu kampanju sa opisom ponude, a onda pronađu 30 ljudi kojima će poslati dojavu.
Prvu dojavu šalju besplatno, a od kladioničara traže da pogledaju rezultat nakon što se utakmica odigra. Pažljivo biraju neizvjesne utakmice s visokim kvotama. Grupu od 30 ljudi podijele u tri grupe od po 10 i svakoj od njih pošalju različit ishod. Prvoj da se klade na pobjedu domaćina, drugoj da se klade na pobjedu gosta, a trećoj na neriješen rezultat.
S obzirom da su ovo jedina tri moguća ishoda u fudbalu, imaće grupu od 10 ljudi koje su uvjerili da su informacije koje pružaju provjerene i tačne. Ostale blokiraju, a ovima koji su igrom slučaja dobili tačan tip, daju informacije o sljedećoj utakmici, pod uslovom da im dio novca uplate unaprijed, a dio nakon završetka utakmice.
Nakon završetka utakmice, koriste isti recept. Grupu ponovo dijele na tri grupe, od kojih će jedna, bez obzira na ishod sljedeće utakmice sigurno profitirati.
Ta tri ili četiri kladioničara su, nakon što su dobili dvije tačne dojave, u potpunosti sigurni da imaju posla sa profesionalcima uz pomoć kojih će u budućnosti brzo i lako zaraditi velike količine novca.
U četvrtom krugu ovog sistema, nakon sljedeće utakmice, ostaje samo jedan kladioničar sa tri dobitka, i on će sljedeći put još skuplje platiti dojavu, a vjerovatno u nju uložiti i više novca.
Nakon što i on promaši, prodavci dojava gase stranicu i idu u lov na nove žrtve, koristeći isti sistem. Prevarene uglavnom bude sramota da svoju naivnost prijave nadležnima, pa se tu sve i završi.
Zarade i do 300 evra sedmično
Prema riječima jednog od prodavaca dojava, ovako je sedmično uspijevao zaraditi oko 300 evra. Prvo je napravio stranicu na Fejsbuku na kojoj će dijeliti besplatno mobilne telefone onim korisnicima koji lajkuju stranicu i podijele post. Nagradu, naravno, nije davao nikome, a kada je stranica nakupila dovoljan broj lajkova, lako je dolazio do ljudi kojima bi se javio s ponudom o dojavama i primjenjivao 30-10-3-1 sistem.
Ovaj sistem je najjednostavniji, a pored njega, prevaranti su razvili i mnoge druge. Ishod je na kraju uvijek isti. Jedini koji zarade na kraju budu prodavci dojava.
Iako su za ovu vrstu prevara predviđene kazne zatvora do pet godina, prevaranti ne prežu ni od čega jer im se teško ulazi u trag. Zato, ma koliko primamljivo vam ovakve ponude mogu izgledati, ukoliko vam se neko javi i ponudi dojavu, dobro razmislite, zašto bi osoba koja posjeduje tako vrijedne informacije ulagala vrijeme i energiju da od vas uzme 10, 20 ili 50 evra umjesto da jednostavno uplati tiket i dobije novac?
