Bio je jedan od najboljih rukometaša koje je bivša država dala i ostavio je dubok trag u svakom klubu za kojeg je igrao. Mrzili su ga protivnički golmani jer su njegovi šutevi bili razorni i vrlo rijetko je griješio u napadu dok su se čuvari mreže nakon rijetkih intervencija protiv njega znali dobro počešati onaj dio tijela kojim su odbranili šut.
Karijeru je počeo u Rudaru iz Pljevlja gdje je igrao od 1984. do 1988. godine. Nakon toga, je proveo dvije godine u Jugoviću iz Kaća, da bi 1990. godine prešao u ekipu Crvene Zvezde.
Rukometni terminator Nenad Peruničić rođen je 1. maja 1971. godine u Pljevljima, visok je 203 centimetra i igrao je na poziciji lijevog beka. Karijeru je započeo u Rudaru iz istoimenog grada gdje je igrao od 1984. do 1988. godine da bi nakon toga dvije godine proveo u Jugoviću iz Kaća koji je u to vrijeme bio rasadnik talentovanih rukometaša. U Crvenu Zvezdu stigao je 1990. godine i naredne tri ostao u crveno-bijelom dresu. Uspješnu inostranu karijeru započeo je 1993. godine kada je potpisao za Pari Sen Žermen da bi najblistavije trenutke u karijeri proveo u španskoj Bidasoi za koju je igrao od 1994. pa sve do 1997.
Sa Bidasoom je osvojio i titulu Lige šampiona 1995. godine. Od 1997. pa do 2001. Peruničić je branio boje njemačkog Kila i to vrijeme bio jedan od najoljih svjetskih rukometaša da bi 2002. promijenio kluba, ali ne i zemlju. Postao je član Magdeburga sa kojim je 2002. godine osvojio svoju drugu titulu šampiona Evrope. Od 2004. do 2009. promijenio je čak pet klubova. Nastupao je za njemački Valau-Masenhajm, mađarski Pik Seged, Al Ahli Dohu, špansku Barselonu i Alhesiras, ponovo Crvenu Zvezdu a sezonu 2008-09 je proveo u podgoričkoj Budućnosti.
Početkom 2015. godine vratio se na teren poslije šest godina od penzionisanja kao igrač Zvezde kako bi pomogao mladom timu da se izbori za opstanak u ligi Srbije. Trofeje u karijeri teško je pobrojati pa tako sa Bidasoom ima Ligu šampiona (1995), prvenstvo Španije (1995), Kup Španije (1996), Superkup Španije (1996), Kup pobjednika kupova (1997), sa Kilom prvenstvo Njemačke (1998, 1999, 2000), Kup Njemačke (1998, 1999, 2000), Superkup Njemačke (1998), EHF kup (1998), sa Magdeburgom Ligu šampiona (2002), Pik Segedom Kup Mađarske (2006), sa Barselonom Kup Španije (2007), sa Crvenom Zvezdom prvenstvo Srbije (2008), sa Budućnosti prvenstvo Crne Gore (2009).
Sa reprezentacijom SR Jugoslavije osvojio je dvije bronzane medalje, na Evropskom prvenstvu 1996. u Španiji i na Svjetskom prvenstvu 1999. u Egiptu. Na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju bio je četvrti. Sa SFRJ ima zlato sa Mediteranskih igara 1991. Za nacionalni tim odigrao je 142 utakmice i dao 521 gol. Kao trener samo je vodio Crvenu Zvezdu dok je na klupu reprezentacije Srbije sjeo sredinom septembra prošle godine umjesto Jovice Cvetkovića.
