Već 15 godina stalni je član svoje reprezentacije i neizostavan je na lijevoj strani bilo da je riječ o ofanzivnim ili defanzivnim zadacima te je učestvovao u svim uspjesima svog nacionalnog tima.
Reprezentaciju Čilea teško je zamisliti bez Žana Bosežura koji je rođen 1. juna 1984. godine u Santjagu i njegov otac Žan Koti Bosežur je porijeklom sa Haitija koji je radio pri Ujedinjenim nacijama dok je njegova majka Viviana Kolikeo Kolipaj Čileanka iz grupe Mapuče. Njegovi roditelji su se razveli kada je bio veoma mlad i odrastao je sa majkom i njenim roditeljima dok mu je djed bio glavni oslonac u životu.
Odrastao je u dijelu Santjaga koji se zove Estasion Central u kojem je 2010. proglašen za “nagrađenog sina”, a šest godina kasnije sportski centar dobio je njegovo ime. Kada je imao deset godina trenirao je u Univerzidad de Čileu i bio je jedan od četvorice igrača koji su izabrani da nastave sa daljim radom u mlađim selekcijama. Kada je imao 14 godina sa njim je raskinuta saradanja pa se okušao u gradskom rivalu Univerzidad de Katoliki gdje je nastavio svoj fudbalski razvoj.
Debi u seniorskoj konkurenciji imao je 2002. godine zajedno sa Horheom Valdivijom. Tokom dvije sezone nije se mnogo naigrao pa je skupio samo 16 nastupa na kojima je dao tri gola mada je 2003. proveo na pozajmici u Univerzidada de Konsepsionu i 2004. pridružio se Servetu. Tu je ponovo igrao sa Vladivijom u Kupu UEFA i postigao je jedan gol u 11 utakmica prije nego je švajcarski klub bankrotirao 2005. Jula iste godine potpisao je kratkoročni ugovor sa Gremijom i stigao do titule u Seriji B da bi januara 2006. stigao u belgijski Gent sa kojim je dogovorio jednoipogodišnju saradnju.
Nije upisao nastup tokom prve godine pa se vratio u Čile i dogovorio saradnju sa Kobrelom. Nakon 22 utakmice 2008. postao je Član O`Higinsa u kojem je postigao 13 golova na 34 utakmice jer je igrao kao lijevo krilo kod trenera Horhea Sampoalija. Troipogodišnju saradnju sa meksičkom Amerikom dogovorio je 1. decembra 2008. a debi je imao 4. januara protiv Gvadalahare. Ostao je samo godinu i po u kojoj je skupio 45 nastupa i dao tri gola, a potom prešao u Birmingem sa kojim je potpisao trogodišnji ugovor. Debi je malo kasnio pošto je imao problema sa radnom dozvolom i prvi nastup imao je 18. septembra kada je zamijenio Aleksandra Hleba protiv Vest Bromviča.
U svom prvom meču kao starter bio je asistent Nikoli Žigiću za pogodak u Liga kupu protiv Milton Kejns Donsa. Tokom sezone i po skupio je 39 nastupa i dao tri gola, a onda je 25. janura 2012. potpisao ugovor sa Viganom na tri i po godine. Prvu utakmicu za novi klub odigrao je protiv Totenhema na Vajt Hart Lejnu 31. januara. Ekipu je napustio po isteku ugovora u junu 2014. i poslije nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu pridružio se Kolo Kolu gdje je imao 68.000 dolara mjesečno, a ugovor je bio potpisan na dvije godine. Do 2016. bio je član ekipe sa kojom je uspio doći do titule šampiona Čilea, a onda se vratio u Univerzidada de Čile čiji je i danas član.
Tokom 2004. bio je član U23 reprezentacije da bi iste godine debitovao i u seniorskom sastavu. To se desilo u prijateljskoj utakmici sa Meksikom 18. februara u SAD. Na Mundijalu 2010. u Južnoj Africi postigao je jedini gol na meču sa Hondurasom što je bila prva pobjeda Čileanaca na prvenstvima svijeta još od 1962. kada su bili domaćini. U prijateljskom meču sa Danskom 27. marta prošle godine zajedno sa Arturom Vidalom postao je šesti odnosno sedmi igrač koji je ušao u klub 100 to jest odigrao najmanje 100 utakmica za reprezentaciju. Pored pomenute dvojice više od 100 nastupa od aktivnih igrača imaju Aleksis Sančez, Gari Medal, Gonzalo Hara i Maurisio Isla. Do sada je skupio 104 meča i dao šest golova.
