Srpska košarka je, ako ne posmatramo američku, oduvijek bila jedna od najboljih. Od samih početaka, Jugoslavija je samo nizala uspjehe te istoriji sporta davala veliki broj sjajnih košarkaša čija imena je nemoguće zaboraviti. Saša Đorđević, Peđa Danilović, Radivoj Korać, Željko Obradović , Valde Divac– samo su neki od nestvarno velikih talenata koji su Jugoslaviju činili pravom košarkaškom mašinerijom.
Čuven je komentar komentatora Slobodana Šarenca sa Svetskog prvenstva u Indijanapolisu 2002. godine: „Nema trojke, nema trojke, Jugoslavija je u polufinalu, kakav šamar drim timu, kakvi udarci američkoj košarci u sred najkošarkaškije zemlje na svijetu (Indijane), kamo vam Šakil O-Nil i ostali profesionalci, pa ako ste htjeli bolje morali ste da pošaljete bolje igrače“.
Dakle, Jugoslavija je bila tim koji je mogao da parira čak i košarkaškoj velesili – SAD-u. Kroz decenije sjajnih utakmica i velikih uspjeha, ostali su zapamćeni mnogi momenti, a na neke od njih se možete podsjetiti ovom prilikom.
Odbojkaško dodavanje Slavnića i Kićanovića 1977. godine
Evropsko prvenstvo u košarci 1977. godine bilo je 21. po redu regionalno košarkaško takmičenje, organizovano pod pokroviteljstvom FIBE Evropa. Učestvovalo je 12 timova. Održano je u Belgiji, a gradovi domaćini bili su Lijež i Ostende. Finale je igrano u Liježu, a za zlato su se borile ekipe Sovjetskog Saveza i Jugoslavije. Plavi su pobijedili rezultatom 74:61, za najkorisnijeg igrača prvenstva odabran je Dražen Dalipagić, a nastup Jugoslavije obilježila je, osim izuzetne igre, pomalo smiješna i neobična situacija – odbojkaško dodavanje Slavnića i Kićanovića.
Slavnić je igrao na poziciji plejmejkera. Jedan je od prvih evropskih igrača koji su unijeli dodatne driblinge pri vođenju lopte. Spada među najbolje igrače u istoriji Crvene zvezde. Prvi je selektor reprezentacije Srbije. Kićanović je igrao na poziciji beka, a nakon košarkaške karijere postao je direktor Partizana u vrijeme najvećih uspjeha ovog kluba. Jedno vrijeme bio je ministar sporta u Vladi Srbije, a potom predsjednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta.
Reakcija Vlade Divca na unošenje hrvatske zastave na teren 1990. godine
Iako je SFRJ još uvijek postojala, 1990. godine raspad SFRJ je lagano počeo. Ipak, reprezentacija Jugoslavije igrala je na Svjetskom prvenstvu koje se održavalo u Argentini. I toga puta, reprezentacija je osvojila zlato, zahvaljujući briljantnoj igri plavih. Te godine obilježavalo se 40 godina od prvog Svjetskog prvenstva u košarci. Na prvenstvu je učestvovalo 16 ekipa.
Na istom mjestu, nakon četrdeset godina, desilo se nešto najbliže čudu. Ekipa Jugoslavije koja je prvi šampionat završila gotovo neprimjećena, nakon 40 godina je bila ekipa koja potpuno dominira svjetskom košarkom, te je osvojila treću titulu.
Međutim, nakon finala, u jednom momentu, na terenu se pojavio navijač sa hrvatskom zastavom. U želji da očuva timski duh, te da sa prvenstva tim ode pod istom zastavom pod kojom je i došao – jugoslovenskom, Vlade Divac je od navijača oteo šahovnicu.
Kako je to izgledalo – pogledajte u videu.
Trojka Đorđevića za evropsku titulu Partizana 1992. godine
Najvažniji trofej u bogatoj istoriji je trofej osvojen 1992. godine u Istanbulu na tadašnjem Kupu evropskih šampiona. Trojkom Aleksandra Saše Đorđevića, kapitena crno-bijelih, u posljednjoj sekundi postignut je pogodak koje je timu donio pobjedu nad španskim Heventudom, sa 71:70.
Tom prilikom Partizan je postao prvi srpski klub koji se popeo na košarkaški vrh Evrope. Ova titula je najznačajnija, zbog posebnih i specifičnih okolnosti pod kojim je osvojena.
Naime, u sezoni ’91/92 zaigrao je mladi tim, a dobili su i novog trenera Željka Obradovića koji je u to doba bio mlad i neiskusan trener. U to vrijeme zbog rata u Hrvatskoj, FIBA je naredila da sve ekipe iz bivše SFRJ utakmice u kojima su domaćini moraju igrati u inostranstvu.
Partizan je odabrao Španiju i Fuenlabradu, madridsko predgrađe, što se kasnije ispostavilo kao odličan potez jer je španska publika na najbolji način podržala mladu ekipu Partizana.
Iako Partizan nije bio na listi favorita, te je ranije nastupao sa mnogo jačim postavama, ostvario je istorijski uspjeh i iznenadio čitavu košarkašku Evropu, a Đorđevićev odvažan prodor i šut u posljednoj sekundi ostaju zauvijek zapamćeni.
Zakucavanje Danilovića preko Sabonisa 1995. godine
Evropsko prventvo u košarci 1995. godine odigrano je u Atini. Nakon četiri godine “sportskog izgnanstva” odnosno sankcija, na krov Evrope popela se Jugoslavija pobjedom nad selekcijom Litvanije rezultatom 96:90.
Na cijelom prvenstvu Jugoslavija je dominirala maestralnom igrom koju je sa klupe vodio Dušan Ivković. Bio je to momenat kada su Divac, Bodiroga, Rebrača, Đorđević, Paspalj, Savić i Danilović potvrdili i najavili vladavinu jedne nacije u narednih nekoliko godina zbog čega je tadašnja Jugoslavija i prozvana zemljom košarke.
U izuzetno uzbudljivom finalu pored nevjerovatnih devet trojki Saše Đorđevića, zasijalo je zakucavanje Saše Danilovića preko jednog od najdominantnijih centara u istoriji košarke – 221 cm visokog Arvidasa Sabonisa.
Divac, Đorđević i Litvanci u finalu Eurobasketa 1995. godine
Pored sjajnog zakucavanja Danilovića ostaće upamćen i prekid utakmice koji su izazvali litvanski košarkaši. Nezadovoljni suđenjem, koje je, objektivno govoreći bilo prilično korektno sa greškama sudija prema obje reprezentacije, htjeli su da napuste teren i prestanu da igraju finale.
Ne želeći pobjedu na takav način, Vlade Divac i Saša Đorđević su prišli rivalima i ubijedili ih da nastave borbu pod obručima. Taj potez, vrijedan divljenja, bio je dovoljan da se nastavi jedna od najboljih utakmica u istoriji moderne košarke, u kojoj su Litvance predvodili gorostas Sabonis, čudesni Marčuljonis koji je ubacio 32 i Karnišovac koji je dao 19 poena.
Iako reprezentacija nije imala nijednog igrača u idealnoj petorci, na kraju je završila kao najbolja sa devet pobjeda u devet mečeva.
Đorđevićeva trojka za trijumf nad Hrvatskom 1997. godine
Današnji selektor košarkaške reprezentacije Srbije, Saša Đorđević, često je kao košarkaš u posljednjem momentu svojoj ekipi donosio pobjede. Pored Evropske titule koju je donio Partizanu, ostao je upamćen još jedan sličan momenat – finiš utakmice protiv Hrvatske na Eurobasketu 1997. godine koji se igrao u Španiji.
Prema riječima Đorđevića to mu je ujedno i najdraži trenutak sa Eurobaketa. Bio je to prvi direktan duel poslije raspada bivše zajedničke države. Naime, Jugoslavija je gubila sa 62:61, kada je loptu uzeo Đorđević, a potom uz zvuk sirene preko korektno podignute ruke Slavena Rimca pogodio trojku, te je Jugoslavija pobijedila rezultatom 64:62.
Kasnije, Jugoslavija je osvojila zlato i to drugo u istoriji tog tima na kontinentalnim takmičenjima, dok je Hrvate Đorđevićeva trojka poslala kući.
Gurovićeve trojke Amerikancima na Svjetskom prvenstvu 2002. godine
Jugoslavija je na Svjetsko prvenstvo u Indijanapolisu 2002. godine došla kao aktuelni evropski prvak. U Istanbulu ekipa je 2001. godine nadmoćno pobijedila sve protivnike, a jedina utakmica koja je završena sa manje od 10 poena razlike je bila finalna protiv Turske (78:69).
U Indijanapolisu je bilo i dobrih i loših momenata, sve do obračuna sa Amerikancima. Sedam minuta prije kraja reprezentacija Jugoslavije gubila je sa deset razlike (69:59), i tada je uslijedilo šest minuta igre koja je stvorila najljepše uspomene. Jarićeva bacanja i Gurovićeve trojke preokrenule su potpuno situaciju. Pred posljednji napad Amerikanaca, rezultat je bio 81:78 za Jugoslaviju.
Miler je promašio, Bodiroga je uhvatio loptu, i tada su uslijedile riječi Slobodana Šarenca: “Šamar drim timu“ i “ako hoće bolje, moraju da pošalju bolje“.
Svjetsko prvenstvo 2010., Teodosićeva trojka Špancima
Te 2010. godine Svjetsko prvenstvo u košarci se igralo u Turskoj. U četvrtfinalu Srbija je igrala protiv ekipe koja je branila titulu – Španije. U samom finišu utakmice, koja je bila jako napeta, loptu je uzeo Miloš Teodosić, jedan od najboljih srpskih plejmejkera. Iako ga je čuvao Horhe Garbahosa, poznati španski košarkaš, Teodosić je sa više od osam metara pogodio trojku, te svoje „orlove“ poveo u finale, a aktuelne šampione kući.
Bio je to dugi put u poslednjih 12 mečeva da Srbija savlada Španiju, te se revanšira za poraz u finalu Evropkog prvenstva u Poljskoj 2009. godine.
Trojka Teodosića bila je u fokusu, a većina medija ističe da je ovo bio prvo rano ispadanje Španije nakon šest godina. Nakon utakmice, svi su prenijeli da je „fantastična trojka plejmejkera i glavne zvijezde Srbije uništila nadu za izjednačenje tri sekunde prije nego što je sirena označila kraj“.
“Leteći Amerikanci” u Riju 2016. godine
U finalu Olimpijskih igara održanih u Riju 2016. godine, reprezentacija Srbija poražena je od američkog “Drim tima” sa rezultatom 99:66. Nevjerovatni Kevin Durent je predvodio košarkaške gigante sa 30 poena. Ipak, srpski tim je bio ponosan na svoju srebrnu medalju, jer se još jednom pokazalo da najozbiljnije igraju kad se bore za zlato, a prethodne utakmice budu “rutinske”.
Ova utakmica je još jedan dokaz da je timska igra zaštitni znak srpskih košarkaša, pa se čak i američki tim pomučio da ostvari veliku prednost. Kako je izgledala ova akcija pogledajte u videu:
“Marš na Drinu” srpskih košarkašica 2016.
Nakon što su godinu ranije osvojile evropsku titulu, srpske košarkašice su još jednom oduševile javnost osvajanjem medalje na Olimpijskim igrama održanim u Rio de Žaneiru 2016. godine. Na tim olimpijskim igrama, mala zemlja Srbija donijela je po jednu medalju u sva četiri timska sporta.
Zanimljivo je da su u meč za bronzanu medalju krenule iz svlačionice pjevajući “Marš na Drinu”, da bi nakon toga pobijedile reprezentaciju Francuske rezultatom 70:63, te osvojile bronzanu medalju. Upravo zato, ovo se smatra jednim od ljepših momenata u istoriji srpske košarke, a kako je to izgledao pogledajte u videu:
