Tragedija, katastrofa, velika nesreća… Teške, prejake riječi koristile su se da opišu treći uzastopni brodolom Crvene Zvezde u pokušaju da se domogne Lige šampiona, tamo gdje je bila 2018. i 2019, kada je kao autsajder izbacivala jače od sebe, Salcburg i Jang bojs.
Međutim, poslije toga se kao favorit sapliće na slabijim od sebe, od kiparske Omonije, moldavskog Šerifa i izraelskog Makabija Haife. Iza svih tih neuspjeha stoji trenerski potpis Dejana Stankovića, igračke legende, velikog ljubimca navijača, ali još uvijek mladog stručnjaka koga fudbalska sudbina i dalje muči i tjera da uči na greškama, te mu još ne dozvoljava da sa svojim timom uživa u društvu najboljih evropskih ekipa.
“Izgorio” je Deki opet u silnoj želji da ubaci svoj tim u elitno društvo, gdje bi se zaradile duplo veće pare, igrali spektakl protiv velikana, koji su, realno, i dalje na mnogo višem nivou od srpskog prvaka, prije bi se reklo, nedodirljivi. Ipak, imaju pravo i oni Zvezdini navijači koji kažu “baš me briga koji će rezultat da bude kada Real sa Benzemom dođe na ‘Marakanu’, ili PSŽ sa Mesijem i Nejmarom”. Teško je svima udovoljiti i argumentovano objasniti da je Liga Evrope i dalje prava mjera, kada ispadneš od slabijeg na korak od fudbalskog raja.
Taj težak i neprijatan teret tri godine se gomila na Stankovićevim plećima, ali ipak, kada se na drugu stranu vage stavi sve ostalo šta je uradio, sa het-trikom titula i standardno odličnim izdanjima u Ligi Evrope, prevagnuće i to “debelo” na onu pozitivnu stranu.
Jak je Deki, istrpjeće kritike i one dobronamjerne i one zajedljive i zloćudne, kojih je u ovakvim padovima mnogo više. Navijači će uvijek biti uz njega, jer ih je “kupio” za sva vremena strašću i predanošću, fanatičnom ljubavlju prema Zvezdi. U klubu mu vjeruju jer je očigledno da u sebi ima nešto posebno, pobjedničko, što je kao igrač pokazivao, a sigurno će te svoje kvalitete prenijeti i na trenersku karijeru. On je rješenje na duge staze i zato ga treba istrpjeti, podržati ga i u ovakvim, nezahvalnim situacijama.
Zato je vrijeme i da Stanković okrene list i da sredi situaciju u ekipi. Ne na ishitren i impulsivan način, kako je često radio, pa se dešavalo da se “uhvati za gušu” sa igračima, a onda se sa nekima miri, sa nekima ne. Ili da bude odlučniji kada Sanogo odbije da uđe kao rezerva protiv Partizana, a onda se još uvrijeđeni vezista i ne izvini saigračima u svlačionici. Bezobrazno i nedolično ponašanje Kange prilikom izmjene mora da se ekspresno osudi i sankcioniše, nikako da se prećuti na konferenciji za medije poslije utakmice.
Pod hitno Zvezdin trener mora da pronađe i objelodani razloge što mu je ekipa fizički i psihološki klonula u oba druga poluvremena najvažnijih bitaka sa Makabijem i nije umijela da sačuva prednost od 2:1, pogotovo pred svojim navijačima. Jer, sve su to i njegovi propusti. Nije pobjegao od odgovornosti, prvi je rekao da je spreman da snosi konsekvence, iako je svima bilo jasno da za njega nije moglo da bude gore kazne od onakve eliminacije pred krcatom “Marakanom”.
Nije tragedija igrati u Ligi Evrope, takmičiti se u društvu Mančester Junajteda, Rome, Arsenala… Tragično i neozbiljno će biti ukoliko Dejan Stanković poslije treće gorke pilule ne sazre i postane ozbiljan, odlučan i beskompromisan trener, baš onakav kakav je bio i kao igrač.
