Novak Đoković izašao je raspoložen na konferenciji za medije poslije osvajanja Australijan opena 10. put u karijeri. Ipak, poslije meča je bio potpuno slomljen i emotivno je kolabirao u svom boksu, a objasnio je do detalja zbog čega.
Veliki ponos u ovom momentu. Kada sam došao do boksa, emotivan kolaps, posebno zbog mame i brata. Nakon toga momenta, zagrlio sam ih. Do tog momenta nisam dozvolio da budem ometen zbog onoga što se dešavalo van terena, povreda. Sve što se dešavalo. Trebala mi je ogromna energija da ostanem fokusiran sve vrijeme. Preživio sam sve mečeve. Dobra stvar je što imate jedan dan slobodno između mečeva. Da se oporavim, imam sve tretmane, da igram i na kraju pobijedim. Ovo je moj najbolji tenis na Australijan openu. Osjećao sam se sjajno, komforno. Protiv Cicipasa je bio drugačiji meč nego ostali. Znao sam da će biti veliki izazov i morao sam da budem čvrst. Prvi set je brzo prošao, u drugom setu nije iskoristio šanse. Sačuvao sam živce u tajbrejkovima. Teško je naći riječi”, pričao je Đoković u dahu.
Osvrnuo se i na dobacivanja koja je imao ka Goranu Ivaniševiću tokom susreta.
“Bio je to Goran i drugi članovi mog tima, normalno ćaskanje. Samo sam tražio smjernice na koji način da igram. Teško je objasniti ljudima kroz šta sam sve prošao. Zahvalan sam zbog podrške i što su tu. Da meni to neko radi, vjerovatno bih se drugačije ponašao”, rekao je Đoković.
Priznao je da se pribojavao dolaska u Australiju, poslije deportacije prošle godine.
“Dolazak u Australiju je bio nešto čemu sam se nadao, iskreno se osjećam sjajno ovdje. Moji rezultati su dokaz toga. Želio sam da dođem da igra, završio sam na najbolji način sezonu, dobro sam se pripremio. Bio sam malo nervozniji kako će me ljudi prihvatim, ali je sve bilo pozitivno. Poslednjih dana nije bilo lako zbog onoga što se dešavalo sa mojim ocem. Ipak smo uspjeli. Ljudi oko mene su uradili dobar posao da bih mogao da radim rutine, da bih mogao da pokažem najbolje izdanje”, rekao je Novak.
“Dođi u Australiju, biće sve okej. Kako sam prošle godine napustio zemlju, kako sam se osjećao, nije bilo dobro… To je prošlo, kao što sve u životu prolazi. Izvučeš neke pouke i izađem jači, snažniji, motivisaniji. To nije kliše. To jeste tako. Čovjek jednostavno mora sebe da istrenira da bude posvećen. I ti kreiraš svoju sudbinu i realnost. Nisam puno vremena posvećivao spekulacijama o povredi, ocu… Trudio sam se da budem u svom filmu. Neke stvari dođu do mene, nije mi prijatno. Čovjek sam, te stvari me dotaknu. Posebno kad mi neko oca dira, potpuno nezasluženo. To je naslanjanje na neke stvari od prije. To je sudbina. Nešto kroz šta treba da prođem, što mi je neophodno, to sam ja. Te situacije mi dozvoljavaju da izvučem iz sebe maksimum. I onda ono iz inata da se odigra kako treba”.
Potom je naširoko pričao o povredi, danima oporavka, terapijama, kao i kritičarima…
“Razmišljao sam u ove dvije nedjelje da li hoću da pričam javno o tome. Odlučio sam da želim, Objaviču u narendih nekoliko dana i objasniti podrobnije šta smo sve prošli. Prije dvije godine se slična situacija dogodila, ljudi i dalje sumnjaju, ismijavaju. Osjećam potrebu da pokažem i dokažem neke stvari. ne zbog njih, nego zbog sebe. Neki komentari i izjave se ponavljaju i to mi malo smeta. To ćete saznati za koji dan. Sama činjenica da nisam trenirao između mečeva govori da sam imao nešto… Jer da je to toliko bilo malo i neznatno, vjerovatno bih imao treninge između mečeva. Nikad nisam imao u životu ovakvu situacija da baš nijednom nisam trenirao. To se ispostavilo kao dobra odluka. Sa druge strane, kao profesionalan teniser, nije baš idealno. Postoje stvari na kojima bih volio da radim, neki udarci, situacije, priprema za narednog protivnika. Ja sam htio, ali me je moj tim zaustavljao da izađem na teren. Bilo je dosta naporno, mentalno prije svega, sa dolaskom u Australiju, pa povreda, pa situacija sa ocem. Stvari su se nagomilale u ne baš idealnim trenucima. To mi je trebalo, Bog mi je uredio stvari onako kako je trebalo da bude i kroz šta sam trebao da prođem. Ovo nije pitanje vjere ili bilo čega, religije, već je ovo najiskrenije mišljenje iz duše. Ja vjerujem u Boga, veliki sam vjernim u tom kontekstu. Vjerujem u božansku energiju, anđele čuvare. Njihovo prisustvo na ovom turniru je bilo kao nikad prije. Goran nije lupio ono što je rekao za 97 odsto (da bi toliko igrača odustalo da imaju sličan problem)”.
Sada je ponovo prvi favorit u čuvenoj GOAT trci.
“Najveću motivaciju imam za Grend slemove. Ne volim da poredim sebe sa drugima. Privilegovan sam da budem u diskusiji u GOAT trci. Znam da dajem mnogo energije da osvojim slemove kao i svi ostali. Vidjećemo gdje će me to odvesti. Sviđaju mi se moje šanse za osvajanje novih slemova. Ništa nije garantovano. Mnogo igrača želi da osvoji ovaj trofej i da bude broj jedan. Bio sam mnogo puta u ovoj situaciji. Iskustvo mi pomaže da svoj um ostavim svježim. Sve to zavisi od mnogo stvari, ne samo od tijela. Bitno mi je da imam podršku i ljubav od meni bliskih ljudi. Da napravim balans. Želim da nastavim da jurim trofeje. Naravno 35 nije 25, ali želim da vjerujem da jeste uvijek pokušavam da učim teniske i životne lekcije o karakteru, iskustvima, treba mi neko vrijeme da razmislim o tome sada. Ovo je jedan od najboljih mečeva koje sam odigrao ovdje, kao 2011, 2015.”
“Nikad ne znaš koliko vam je ostalo još vremena. Slavio sam ove momente da sam Grend slem šampion i da sam broj jedan. Treba da prespavam nekoliko noći da shvatim šta sam sve prošao. Ovo je ogromno olakšanje, nije bilo to lako na terenu i van njega, ali to pobjedu čini još posebnijom”, poručio je Novak Đoković.
