Mario Baloteli se nakon četiri godine vratio u reprezentaciju Italije i to spektakularnim golom protiv Saudijske Arabije u Sent Galenu. Ali njegov veliki povratak zasjenilo je najnovije rasističko vrijeđanje koje je pretrpio. Talijanski “navijači” na tribinama stadiona u Švicarskoj razvili su transparent s natpisom “Moj kapiten je talijanske krvi“, čime su jasno poručili kako ne žele da Baloteli nosi traku Azura.
Balotelija, koji je cijelu karijeru u Italiji meta najružnijih rasističkih uvreda, to je silno rastužilo, kao i sve normalne Talijane. La Gazeta delo Sport tim povodom citirala je dijelove knjige Demoni autora Alesandra Alkijata, u kojoj slavni fudbaler detaljno navodi predrasude i uvrede koje ga zbog boje kože prate od najranijeg djetinjstva do dan danas.
Nakon što je vidio spomenuti transparent, Baloteli je komentarisao: “Naravno, imao bih neusporedivo manje problema u životu da sam bijelac. Ali ti problemi napravili su me jačom osobom, pri čemu sam imao veliku podršku. Primam jako puno pisama od djece koja me smatraju primjerom kako nikada ne treba spustiti glavu pred rasističkim napadima.”
Baloteli u spomenutoj knjizi ne bira riječi kada opisuje kako se osjeća dok sluša i gleda kako ga u Italiji vrijeđaju. “U ovoj zemlji često je odvratno biti crnac“, opisuje kako je teško biti građanin Italije takve boje kože, te posebno crni talijanski fudbaler: “18 godina su mi zalupali vrata u lice, ne samo što se tiče zahtjeva za talijanskim državljanstvom nego i prihvatanja u društvu. U školi kada bi nešto nestalo ili bilo ukradeno, uvijek sam bio prvi osumnjičenik. Ali jedan događaj nikada neću zaboraviti i tada nisam mogao prestati plakati. Jedva sam čekao da uradim domaću zadaću, jer sam znao da će me mama onda pustiti da odem igrati fudbal. Tako je i bilo, ali kada sam došao na igralište, ostala djeca nisu mi dala da im se priključim. Pitao sam ih zašto, a odgovor je bio: Zato, Mario, što si crn.”
To što je postao igrač velikog kluba i reprezentativac Italije nimalo nije olakšalo njegov položaj, upravo suprotno: “2009. smatram godinom kada sam odrastao, ali zbog dva jako ružna događaja vezana za fudbal. Igrao sam za Inter derbi protiv Juventusa, čiji su mi navijači vikali: Majmune, crnjo, vrati se u Afriku. Glasali su se majmunski kada bih primio loptu. Dva mjeseca kasnije, sjedio sam za stolom u rimskom kafiću s kolegama iz mlade reprezentacije Italije, kada su nam prišla dva tipa na skuteru i počeli mi dobacivati: Crnjo, smrdljiva crnčugo, crno govno. Zatim su usporili, prišli bliže našem stolu i gađali me bananama. Promašili su, umjesto mene pogodili su konobaricu.”
Baloteli ističe da Italiju smatra svojom jedinom domovinom, za čiju reprezentaciju mu je čast igrati, ali da i u dresu Italije mora gledati transparente kao što je onaj s početka teksta te slušati ono što su mu dobacivali kada je došao na prvo okupljanje sa seniorskom reprezentacijom: “Bio je to moj prvi trening u Kovercianu, kampu Azura. Nažalost, pamtim ga po tome što su mi s ulice vikali: “Nema talijanskih crnčuga. Ti ljudi morali bi znati da je srednji vijek davno završio.“
