Osim Kube, Meksika, Dominikanske Republike i Japana, bejzbol je sport popularan uglavnom na području Sjeverne Amerike. Pored košarke i američkog fudbala bejzbol je tamo jedan od tri najpopularnija sporta. Predstavlja igru između dvije ekipe od kojih svaka ima devet igrača, a koja se igra na posebnom terenu.
Iako su pronađeni zapisi iz četrnaestog vijeka u kojima se spominje sport sličan bejzbolu, smatra se da je bejzbol nastao četrdesetih godina devetnaestog vijeka, a pronalazačem ove igre smatra se Aleksander Džoj Kartvrajt, američki inženjer koji je u to vrijeme radio kao bankarski službenik. U slobodno vrijeme Kartvrajt je na praznom zemljištu na Menhetnu sa svojim kolegama igrao „town ball“, igru koja se smatra pretečom bejzbola. Međutim, kada je to igralište zatvoreno, Kartvrajt je došao na ideju da igre premjeste na igralište u Hobokenu.
Kako bi skupio novac za najam igrališta, Kartvrajt je zajedno s prijateljima osnovao klub „New York Knickerbockers” za koji je napisao i pravila. Na osnovu upravo tih pravila, 19. juna 1846. godine održana je prva bejzbol utakmica i to između Nikerbokera i Njujork Najna.
Bejzbol je jako uzbudljiva igra sa dužim intervalima pripreme za akciju. Smatra se da zbog činjenice da se dosta razmišlja o bacanju, hvatanju i udaranju – pozitivno utiče na inteligenciju, pogotovo kod djece koja ga igraju. Dugoročno bejzbol od igrača stvara ljude koji lako zapažaju, brzo misle i zaključuju.
U nekim zemljama se igra i softbol, lakša varijanta bejzbola na manjem terenu sa većim lopticama, namijenjena ženama.
Bejzbol je tokom 20-ih godina postao popularan zahvaljujući igraču Bejb Rutu. Kada je ekipa Njujork Jenkisa izgradila novi stadion, nazvali su ga “Kuća koju je podigao Bejb Rut”, jer je većim dijelom bio plaćen novcem od prodanih ulaznica, a znalo se da upravo on privlači uvjerljivo najviše gledalaca.
Bejzbol rekviziti i teren
Što se tiče rekvizita, za bejzbol su potrebne posebne vrste palica, lopta, i rukavica.
Loptica za bejzbol je uvijek ručne izrade, od kravlje ili konjske kože. Teška je 142 grama i prečnika je 7 cm, zbog čega je ujedno i jedna od najteže ukrotivih loptica u sportu. Na površini ima precizno raspoređene šavove od crvenog konca koji utiču na kretanje loptice (loptica doseže brzinu i do 100 milja na sat).
Profesionalne palice se prave od jasenovog drveta, međutim, lomljive su, tako da amateri koriste uglavnom one napravljene od aluminijuma. Duge su od 86 do 109 cm, oble i uske, pa je za uspješno udaranje loptice potrebna prilična vještina.
U fazi odbrane, igrači koriste rukavicu uz pomoć koje hvataju loptu. Rukavica je napravljena od kože i ima debelu postavu kako ne bi bilo posljedica prilikom hvatanja jako brzih lopti.
Teren je u obliku lepeze, podijeljen na „infield“ i „outfield“. Na uglovima „outfield-a“ su baze. U vrhu lepeze je kućna baza (home base), te još prva, druga i treća. Međusobno su udaljene po 27,45m. U sredini “infielda” nalazi se brdo udarača. Na njemu je ploča na kojoj stoji pičer.
Za razliku od drugih sportova, u bejzbolu nikada nisu svi igrači na terenu. Jedna ekipa postavlja se na terenu u poziciju odbrane, a druga je na klupi i šalje jednog po jednog igrača u napad (da udara lopticu), po utvrđenom redoslijedu.
Pravila i princip igre
U toku jedne utakmice, svaka ekipa ima pravo na devet odbrana i devet napada. Zato utakmica nije podijeljena na četvrtine ili poluvremena, nego na devet izmjena. Trajanje utakmice nije vremenski ograničeno.
Glavna svrha bejzbola je jednostavno udariti loptu palicom, što je više moguće ispravno, unutar granica polja, i prolaziti kroz četiri baze koje su u polju dok ne dođete do posljednjeg gdje se postiže poen. Uprošćeno, glavni odbrambeni igrač, pičer, nastoji baciti lopticu svom hvataču, dok je udarač, bater, iz protivničkog tima pokušava udariti palicom tako da je izbaci van tačno označenog područja na terenu.
Poeni se osvajaju samo u toku napada. Igrač nakon što udari lopticu palicom treba da pretrči sve tri baze i vrati se na četvrtu – bazu sa koje je krenuo. Ekipa u odbrani najviše zavisi od bacača, jer je cilj spriječiti protivničkog igrača da udari lopticu. Kada odbrana izbaci tri napadača, dolazi do izmjene pa ekipa koja je bila u napadu prelazi u odbranu i obrnuto. Igrač može ispasti na više načina: ako tri puta zaredom ne uspije palicom udariti lopticu, ako protivnički igrač u polju uhvati lopticu prije nego što je pala na zemlju ili ako ne stigne do prve baze prije nego što igrač u polju s lopticom ne dotakne bazu.
Igrači su na terenu raspoređeni tako da na najbolji način zatvaraju putanju loptice. Najvažniji igrač odbrane je bacač, a uvijek ispočetka počinje tako što bacač rukom baca lopticu prema protivničkom udaraču koji je pokušava pogoditi palicom.
Pomenuti bacač, odnosno „pičer“ – kao igrač odbrane baca loptice hvataču, dok igrač druge ekipe, udarač – odnosno „bater“, pokušava da je pogodi. Hvatač, odnosno „kečer“, bacaču nekako daje unaprijed dogovorene znakove rukom, to jest prstima, i vodi ekipu u odbrani, a nosi zaštitnu opremu da ga ne pogodi brza lopta. Ostali igrači se dijele na one u polju – „infildere“ i van polja – „autfildere“. Infilderi su, u stvari, čuvari baza koje se nalaze na ćoškovima kvadrata ucrtanog u teren – za svaku po jedan, dakle, ukupno četiri. A „autfilderi“ se nalaze na lepezastom dijelu terena – po jedan lijevo, u centru i desno, odnosno tri igrača.
Pičer je u suštini najvažniji igrač jer uspjeh udarača loptice zavisi od brzine i preciznosti bacanja pičera, izmjeni vrsta loptica koje baca, kao i njihove lokacije i putanje (spoljna, niska, unutrašnja, visoka…). Svaka ekipa po pravilima treba imati bar pet bacača, a u MLB ekipama ih bude i više od 10.
Ostali igrači se dijele na “infielder-e” i “outfielder-e”. Prvi su u unutrašnjem polju, trojica na bazama, a četvrti je međubazni igrač. Ovi drugi se u vanjskom polju, trojica su na lijevoj strani, jedan na sredini i jedan na desnoj.
Svaka utakmica se igra pod budnim okom jednog ili više sudija koji sude utakmicu vođeni službenim bejzbol pravilima koje je utvrdio Nacionalni bejzbol kongres u SAD. Pobjednik utakmice je ona ekipa koja na kraju utakmice ima više osvojenih poena (runs).
Najpoznatija takmičenja i igrači
Od svih bejzbol takmičenja najpoznatija je američka profesionalna liga poznata kao Major League Baseball koja okuplja nekoliko desetina klubova podijeljenih u dvije podlige – Američku i Nacionalnu. Pobjednici te dvije lige na kraju sezone igraju finale.
Jedno vrijeme, tačnije od 1992. do 2012. bejzbol je bio i olimpijski sport, međutim, kako je izazivao malo interesovanja van SAD, povučen je iz programa.
Najboljim, ali i najpoznatijim igračem svih vremena, kada je u pitanju bejzbol, smatra se Džordž Herman – Bejb Rut. Rođen je 1895. godine u Baltimoru. Poznat je pod nadimcima Bambino i “the Sultan of Swat (sultan palice)”. Bejzbol je igrao od 1914. do 1935. godine i to za Boston Red Sokse, Njujork Jenkise i Boston Brejvse.
Karijeru je počeo kao pičer, a kasnije je bio desni vanjski. Bio je rekorder po ostvarenim “home run”-ovima, i to sa 714. Zahvaljujući njemu, bejzbol je postao popularan u cijeloj zemlji. Kada je umro, kovčeg sa njegovim tijelom je dva dana bio izložen na stadionu Jenkisa, i u ta dva dana od njega se oprostilo preko 77 hiljada obožavaoca.
Osim njega, među poznatije igrače spadaju svakako i Majk Traut, Vili Mejs, Taj Kob, Valter Džonson, Đankarlo Stanton, Feliks Hernandez, Karlos Homez i drugi.
