Možda neće biti najkvalitetnija, sigurno nije najbogatija, ali trka za jadransku titulu u predstojećoj sezoni mogla bi da bude možda najzanimljivija u Evropi. Prema izjavama članova stručnih štabova i uprava, koje su bile prilično zaposlene tokom ljetnje pauze, gotovo da nema tima koji ne razmišlja bar o plej-ofu.
Čak i da to ne pričaju, po imenima angažovanih igrača je jasno da bi plasman među četiri najbolje ekipe bio tek prolazni cilj. Konačan je pehar, u kom je ulaznica za Evroligu od jeseni 2019, vjerovatno najvrijedniji komad papira koji će dijeliti sezonu na uspješnu ili neuspješnu.
Prošla sezona je, kada je u pitanju regionalno takmičenje, bila uspješna, ili preciznije istorijska za Budućnost, koja je prvi put postala jadranski šampion. Ipak, sigurno ne želi da ostane na toj jednoj pobjedničkoj recki, o čemu svjedoče zasad samo internacionalne akvizicije Koti i Erl Klark, Edvin Džekson i Aron Kraft, koje bi značajno trebalo da ojačaju manje-više isti igrački “kostur”.
Crvena Zvezda, koja je upravo Budućnosti prepustila tron, prilično je renovirala igrački sastav, a prije svega stručni štab, sa Milanom Tomićem kao glavnim na trenerskoj klupi, Andrijom Gavrilovićem pored i kondicionim trenerom Sašom Lukmanom.
– Bio bih kod kuće da se plašim. Ko ima strah, taj ostaje kod kuće. Još prije tri-četiri godine sam sebi rekao da sam bio spreman da uzmem Olimpijakos, i dva puta sam to uradio do sada. To sam riješio i cilj mi je bio da budem prvi trener. To je veliki izazov, ovo je veliki klub, tu je mnogo navijača, tako da mi je bilo veoma lako da odlučim da potpišem za Zvezdu – rekao je Tomić prilikom promocije, a zatim odmah zasukao rukave i silne odlaske u timu prilično brzo zamijenio dolascima talentovanih ali i iskusnih igrača, čime je tim s Malog Kalemegdana indirektno pokazao šta će mu biti glavna meta.
Još direktniji je bio Partizan, koji se odlučio da energijom mladih igrača nadoknadi neiskustvo i pokuša da produži regionalnu sezonu poslije ligaškog dijela, a potom i da regionalni pehar vrati u svoje vlasništvo poslije pet godina.
– Ne mogu da kažem da je cilj biti među četiri u ABA ligi, mi to moramo da uradimo. Moj lični stav je da što prije moramo da se vratimo u Evroligu, a svi znamo kako se do nje dolazi – bio je direktan Nikola Lončar, sportski direktor crno-belih, koji su se, kao najveći rival, ali ruku na srce i ostali takmičari iz Jadranske lige, oslanjali na inostrano tržište.
Tamo je najaktivnija bila Cedevita, koja je samo za prvi tim jer drugi igra u domaćem šampionatu, pazarila čak sedam internacionalaca van našeg govornog područja, angažujući još i španskog stručnjaka Sita Alonsa. Teško je vjerovati da bi najuspješniji hrvatski klub u posljednjih desetak godina povukao takav potez da bi se zadovoljio samo igranjem plej-ofa i kartom za Evrokup.
Drugo po kvalitetu evropsko klupsko takmičenje biće predstojeće sezone dom i debitanta Mornara, koji vjeruje da neće biti “privremeni”, odnosno da će preko Jadrana opet doplivati do Evrokupa. Šampion Crne Gore nije mnogo očajavao zbog odlaska prve zvezde tima Derika Nidama, već je ekspresno pripremio zamjene ne samo za njega, nego i za ostale koji su odlučili da dignu sidro iz barske luke.
Plej-of ciljaju i FMP, Olimpija, Igokea, Cibona, Mega Bemaks. Možda gledajući sa strane izgleda da samo Zadar i šampion ABA 2 lige, Krka, gledaju kako da prebrinu brige za opstanak. Ali istorija uči da su nerijetko ranije otpisani timovi znali da “otpišu” neke “sigurne” učesnike završne faze za jadranski pehar.
