Pored mnogih znamenitosti, veliki ponos njemačkog lučkog grada, Hamburga, svakako je istoimeni fudbalski klub, tačnije HSV (Hamburger Sport Verein – Hamburško sportsko udruženje). U Njemačkoj se ne koristi naziv „Hamburger“, već skraćenica Ha-Es-Fau (njem. HSV) ili Hamburg Es-Fau (njem. SV).
Osnovan je davne 1919. godine spajanjem tri tadašnja kluba i danas predstavlja instituciju i najslavniji klub na sjeveru Njemačke. Ipak, kao datum osnivanja uzeli su 29. septembar 1887. godine kada je nastao Sportski klub Germanija Hamburg, jedna od preteča kluba. Drugi je Hamburger FC nastao 1888. godine, a treći FC Falke Eppendorf nastao 1906. godine. Spajanje klubova se desilo zbog posljedica Prvog svjetskog rata koje su ugrozile brojnost igrača i finansijsko stanje.
Jedan od klubova od kojih je nastao zaslužan je za plavu, crnu i bijelu boju koje danas krase njihov grb, dok su dresovi od samog početka crveno-bijeli. Korištenje plave pozadine sa Blue Peter zastavicom ukazuje na povezanost s hamburškom pomorskom tradicijom. Utakmice igraju na Volkspark stadionu (ranije Imtek arena) koji ima kapacitet od preko 57 hiljada gledalaca, a nalazi se u Barenfeldu, zapadnom hamburškom distriktu. Ovaj stadion je u prvoj UEFA kategoriji, pa je tako jedan od domaćina finala UEFA lige Evrope i UEFA lige šampiona.
Zanimljivo je da, poštovaoci kluba mogu biti pokopani na groblju u blizini stadiona na kome je posijana ista trava kao na fudbalskom terenu. Kao najstariji njemački klub, poznat je i pod imenom „Dinosaurusi“ , a u marketinške svrhe koriste i maskotu dinosaurusa nazvanu “Hermann” ( ime dobila po dugogodišnjem kliničkom fizioterapeutu Hermannu Riegeru).
Titule su osvojili 1922., 1923. I 1928. godine, a nakon Drugog svjetskog rata i prije osnivanja Bundeslige, Hamburg je u 16 godina postojanja Oberlige Sjever 14 puta bio osvajač. Ovo je i jedini njemački klub koji od osnivanja nacionalnog šampionata – nikad nije ispadao, iako su 2014. , 2015. i 2017. godine bili blizu ispadanja iz Lige.
Istorija HSV-a
U istoriji ovog kluba, najznačajniji je petnaestogodišnji period između 1954. i 1970. godine koji je obilježen jednim fudbalerom imena Uve Zeler. Uve je rođen u Hamburgu i bio je jedan od najboljih njemačkih fudbalera šezdesetih godina prošlog vijeka. Odbijao je da pređe u neki od bogatijih i uspješnijih klubova pa je tokom karijere osvojio samo dva trofeja – Bundesligu 1960. godine i Kup Njemačke tri godine kasnije. Postigao je 267 golova u 237 utakmica Oberlige.
1960. godine Hamburg je postao šampion Njemačke po prvi put nakon 1928. godine, pobjedom nad FK Keln u finalu koje je završilo rezultatom 3:2. Zeler je postigao dva pogotka i proglašen je najboljim igračem Zapadne Njemačke. 1963. godine je ponovo ponio istu titulu sa 30 pogodaka, a treći put to mu je pošlo za rukom 1970. godine. Karijeru je završio u sezoni 1971/72 sa 137 golova postignutih u Bundesligi, a ukupno 507 golova u 587 utakmica.
Slavni dani Hamburga počeli su 1976. godine osvajanjem Kupa Njemačke. Sljedeće godine osvojili su Kup pobjednika kupova, a u dresu kluba zaigrao je Kevin Kigen, dvostruki fudbaler sezone na kontinentu. U periodu od 1979. do 1983. godine osvojili su tri titule prvaka Njemačke, a vrhunac slave dosegli su u Atini 1983. gdje su u finalu Lige šampiona pobijedili Juventus. Bio je to ultimativni uspjeh generacije predvođenje bekom Manfredom Kalcom, veznim igračem Feliksom Magatom i centraforom Horstom Hrubešom.
Pomagač sa klupe bio je trener porijeklom iz Jugoslavije – Branko Zebec, a kasnije ga je zamijenio Ernst Hapel, koji je sa timom odmah nakon preuzimanja osvojio Bundesligu i polufinale Kupa UEFA 1981. godine. Najvećim uspjehom kluba smatra se pobjeda nad Juventusom u Atini 1983. godine kada je klub prvi put osvojio Evropski kup. Serija pobjeda je završila osvajanjem kupa Njemačke 1987.godine.
Nakon toga, Ernst Hapel napušta Hamburg, vraća se u Austriju, i slijedi dugi niz loših sezona gdje se ovaj klub najčešće nalazio u donjoj polovini tabele. Hapel je najuspješniji trener ovog kluba sa četiri osvojene titule. Na početku devedesetih godina prošlog vijeka, klub se našao u finansijskim problemima. Transferom Tomasa Dola u Lacio, klub je inkasirao 16 miliona njemačkih maraka, što je osiguralo opstanak kluba. Međutim, rezultati su bili loši, a situacija se nakratko popravila tek na smjeni vijekova.
Posljednjih 20 godina
1995. godine Feliks Magat se vratio u klub, na poziciju trenera, a Uve Zeler na mjesto predsjednika kluba. Te sezone, klub je u Bundesligi završio na petoj poziciji čime je prvi put nakon šest godina obezbijedio učešće u Kupu UEFA. Ipak, dvije godine kasnije, klub je ponovo počeo da bilježi loše rezultate, a nakon poraza u utakmici s FK Keln rezultatom 4:0, Magat je otpušten, a klub se jedva održao u Bundesligi.
2000. godine Hamburg je ponovo zaigrao u Ligi šampiona i zabilježio istorijsku pobjedu nad Juventusom, rezultatom 3:1. 2003. godine osvojili su prvi trofej u 16 godina, sa pobjedom 4:2 nad Borusiom Dortmund u finalu Njemačkog kupa.
Danas, Hamburg je poznat kao klub koji dosta ulaže u omladinu. Imaju i ženski tim koji je igrao u Bundesligi od 2003. do 2012. godine, ali zbog finansijskih problema sada igra u Regionalnoj ligi. Osim fudbala, HSV obuhvata i druge sportove i to: badminton, košarku, bejzbol, kuglanje, boks, kriket, pikado, hokej, golf, gimnastiku i rukomet. To je najveći njemački sportski klub sa preko 70 hiljada članova, a prema podacima iz Forbs magazina predstavlja i jedan od 20 najvećih fudbalskih klubova na svijetu.
U sezoni 2016/17, u utakmici protiv Karlsruhe-a, Hamburg se spasio u posljednjoj minuti regularnog dijela, a onda u produžetku postigao pogodak i odbranio jedanaesterac, te tako izbjegao ispadanje u Cvajtu. Iako se činilo da će se čuveni sat na „Volkspark“ stadionu, koji već 54 godine odbrojava kako je HSV, jedini u Njemačkoj, član elitnog društva bez prestanka – zaustaviti, to se nije dogodilo.
Iako već skoro dvije decenije Hamburg nije osvojio nijedan trofej, nastupi generacije koju predvodi Markus Gizdol daju ozbiljnu nadu da će se to uskoro promijeniti.
Uspjesi HSV-a
Nacionalni:
Bundesliga:
- prvak: 1922/23, 1927/28, 1959/60, 1978/79, 1981/82, 1982/83;
- viceprvak: 1923/24, 1956/57, 1957/58, 1975/76, 1979/80, 1980/81, 1983/84, 1986/87;
Kup Njemačke:
- osvajač: 1962/63, 1975/76, 1986/87;
- finalista: 1955/56, 1966/67, 1973/74;
Liga kup Njemačke:
- osvajač: 1972/73, 2003;
Superkup Njemačke:
- finalista: 1977, 1982, 1987;
Međunarodni:
Kup evropskih šampiona:
- osvajač: 1982/83;
- finalista: 1979/80;
Kup pobjednika kupova:
- osvajač: 1976/77;
- finalista: 1967/68;
Kup UEFA:
- finalista: 1981/82;
UEFA superkup:
- finalista: 1981/82;
Interkontinentalni kup:
- finalista: 1983;
Intertoto kup:
- osvajač: 2005, 2007;
- finalista: 1999;
- pobjednik grupe: 1970, 1994;
