Zlatan Ibrahimović je opet uzdrmao javnost svojim riječima. Iako je ušao u petu deceniju umije sjajni švedski golgeter i dalje da briljira na terenu, ali i van igrališta privlači pažnju, čemu svjedoči njegov krajnje otvoreni intervju za italijanski list “Korijere delo sera”.
Evo kako su glasila pitanja i odgovori golgetera fudbalskog kluba Milan:
Na kome jeziku razmišljaš?
– Zavisi. Na terenu to nikad nije švedski, to je previše fin jezik, a tamo treba biti prgav. Tako da razmišljam na jeziku Slovena. Nekad na engleskom ili italijanskom. –
Osjećaš li se kao Šveđanin?
– Ja sam Šveđanin, ali sam i mješanac: majka mi je Hrvatica i katolkinja, otac mi je Bosanac i musliman, većinu svoje karijere živio sam u Italiji…
Vjeruješ li u Boga?
– Ne. Vjerujem samo u sebe.
Vjeruješ li u zagrobni život?
– Ne. Ovo je život. Kad si mrtav, mrtav si. Čak i ne znam želim li sahranu i grobnicu, da ne pate oni koji su me voljeli.
Čega je najranijeg sjećaš iz detinjstva?
– Jugoslavija. Vodili su me kao djete, automobilom, vozom… Još je postojao komunizam. Drugi svijet.
Po čemu pamtiš rat u Jugoslaviji?
– Moj otac jako je patio zbog rata u Jugoslaviji. Svakog dana je dobijao vijesti o tome kako je neko poznat poginuo. Pomagao je izbjeglicama. Mene je uvijek pokušavao da zašti od svega toga. Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb. Ali kad je umro moj brat Šapko od leukemije, išao sam. Brat me je i očekivao, izdahnuo je preda mnom. Sahranili smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam.
Pjevao si sa Sinišom Mihajlovićem iako si ga jednom na terenu udario glavom?
– Pjevao sam iako me provocirao na terenu kao igrač. Tokom cijele utakmice mi je govorio grozne stvari na srpsko-hrvatskom i to me je pogađalo. Danas me zove ”bato”, “sine”. Kad se razbolio od iste bolesti kao i moj brat Šapko, umalo sam prešao u Bolonju. Zbog njega. Mihajlović je na terenu bio prgav, kao i Balak, još jedan provokator. Ali to je činio da donese prednost ekipi. Nije bio pokvaren kao Materaci.
Kada si prvi put vodio ljubav?
– Sa sedamnaest godina. Jer sam sa sedamnaest godina prvi put napustio geto Malmea i otišao u centar grada. Tek tada sam otkrio Šveđanke kako ih vi zamišljate: plavuše i slobodne. U getu su devojke imale kratku kosu – prenio je “Večernji list” dio Ibrahimovićevog intervjua.
