Prije nego što je podbačena lopta na 41. Evrobasketu, bilo je potpuno jasno da je Srbija apsolutni favorit za prvo mjesto u grupi D, a kao potencijalna prijetnja, ne pretjerano ozbiljna, viđena je selekcija domaćina Češke. Nakon tri takmičarska dana grupne faze šampionata, ta projekcija se donekle deformisala.
Naš nacionalni tim i dalje stabilno stoji kao dominantna sila u konkurenciji praške šestorke, ali se kao najozbiljnija prijetnja iskristalisala reprezentacija Izraela. Koliko je ozbiljna saznaćemo u večerašnjem meču u okviru 4. kola preliminarne runde u “O2 areni”.
Upoređujući sastave, tradiciju i iskustvo na velikim takmičenjima, ne bi trebalo da gledamo, otrcanom sportskom terminologijom rečeno, utakmicu za infarkt. Čini se da Nikola Jokić u reketu neće imati dostojnog takmaca, visinski i još manje kvalitativno. Centri su sporedni u koncepciji igre selektora Izraela Gaja Gudesa, koji je kao epizodiste u sastav uvrstio Romana Sorkina (208 cm, Makabi), Džejka Koena (206, Makabi) i Idana Zalmansona (206, Hapoel Tel Aviv). Moguće je da će u pokušaju da parira megazvjezdi više koristiti snagu krilnog centra Metropolitana Tomera Ginata (203), drugog najboljeg strijelca i skakača tima.
Najbolji u skoro svim statističkim kategorijama je Deni Avdija (203), sin nekadašnjeg kapitena i legende Crvene Zvezde Zufera Avdije. Da nema rigoroznog služenja vojnog roka u Izraelu, osim ako ste sportista koji reprezentuje zemlju, možda bi ovaj supertalentovani 21-godišnjak sada nosio grb Srbije na dresu. Iako posjeduje i srpsko državljanstvo, na NBA draftu 2020. izabran je kao najbolje rangirani Izraelac u istoriji lige (9. pik Vašingtona).
Kao igrač koji dolazi iz sistema timske košarke, u prve dvije NBA sezone mučio se sa uklapanjem u haotičnu igru Vizardsa, takođe i sa teškom povredom, međutim, u reprezentaciji se osjeća kao riba u vodi. Već na svom debiju na završnom turniru velikog takmičenja nametnuo se kao neprikosnoveni lider. Može se slobodno reći, značajniji za Izrael nego Jokić za Srbiju. Večeras će biti na najtežem reprezentativnom seniorskom ispitu, naspram sebe imaće dva elitna krilna igrača evropske košarke – Nikolu Kalinića i Vladimira Lučića.
Još teže biće njegovom vršnjaku i plejmejkeru Partizana Jamu Madaru, od prošlog ljeta polazniku elitne akademije Željka Obradovića. Polaže kolokvijum u direktnom duelu sa Vasilijem Micićem, po svim parametrima najboljim igračem u Evropi u posljednje dvije godine. U dosadašnjem toku turnira ima prilično limitiranu minutažu, Gudes daje prednost starijem Tamiru Blatu (Alba), sinu proslavljenog trenera Davida Blata, kao i nekadašnjem plejmejkeru Zvezde Galu Mekelu.
Najbolji tim Izrela počinje da koristi benefite dobrog rada sa mlađim selekcijama u prethodnom periodu. Avdija, Madar i bek Albe Jovel Zusman bili su dio šampionskih generacija na evropskim prvenstvima 2018. i 2019, Blat dio tima koji je 2017. igrao u finalu šampionata za igrače do 20 godina. Vrijeme će pokazati da li će u budućnosti uspijeti da vrate Izrael na pobjedničko postolje, na kojem je posljednji put stajao davne 1979, kada je vodeći strijelac Evrobasketa bio legendarni Miki Berkovic.
Šansa da prevare vrijeme i ugrabe slavu večeras u praškoj “O2 areni”, objektivno, nije velika.
Pred meč sa Finskom, selektor Srbije Svetislav Pešić iznio je zanimljivu konstataciju koja se odnosi i na večerašnjeg protivnika.
– Izrael i Finska su za svakog rivala nezgodni protivnici zato što nemaju igrače na tačno određenim pozicijama. Ovdje je sve toliko razbacano po terenu da ne znaš ko koju poziciju igra, što je teško za odbranu da pročita. Utisak nam je da bi bilo lakše da se riješe te situacije “jedan na jedan” ako bismo igrali protiv “pravih” ekipa. –
