Legendarni hrvatski trener Miroslav Ćiro Blažević nada se da će reprezentacije Srbije i Hrvatske igrati bar u polufinalu Svjetskom prvenstva u Kataru.
– Već je bilo vrijeme da se Srbija nađe na velikom takmičenje. To što ste uradili je spektakularno, rijetko viđeno u svijetu fudbala. Takav preokret… – izjavio je za Informer.rs Miroslav Blažević te nastavio:
– Zaslužili su! Srećan sam! Ja sam uvijek pričao kako naše podneblje daje najbolje i najtalentovanije igrače. Sada je to potvrđeno. Napokon je i Srbija sa Hrvatskom na najvećem sportskom nadmetanju. Svi smo srećni i zadovoljno. Dosta nam je Španaca, Italijana, Njemaca i ostalih standardnih favorita. Vreijme je da se i mi malo umješamo u sam vrh. –
Selektor Srbije Dragan Stojković Piksi bio je najvažnija karika, smatra Ćiro Blažević.
– Piksi je bio veliki igrač, znalac, inteligantan je, zna u svakom času da povuče adekvatan potez. On je bio pravi izbor, odmah sam rekao kada je postao selektor Srbije. Najvažniji čovjek jedne fudbalske reprezentacije je selektor. On može sve da preokrene i da zaje**e. Piksi ima savršenu igračku karijeru, to je jedna odskočna daska. Ima autoritet koji je sam stvorio. On u delikatnim, rastničkim, viteško ratničkim susretima, povlači pravi potez. Zamislite kakva je to ekipa koja se kvalifikuje u posljednjoj sekundi. Vjerovali su do poslednjeg minuta. Bravo Piksi, bravo Srbijo! –
Legendarni hrvatski trener, ponovo se nažalost bori s karcinomom koji mu je prvi put dijagnostifikovan 2011. godine, dvaput je pobjedio, ali se bolest opet vratila.
– Nalazi su opet loši. Ljekari su ubili metastaze na tri mjesta, ali u međuvremenu je rak otišao na kosti, proširio se na rebra i karlicu. Kada mi je ljekarka prvi put kazala da nije dobro, PSA vrijednost je pokazivala četiri. Sledeći put se već popela na devet, i to je bilo alarmantno, a na posljednjem pregledu vrijednosti su stigle do 20 – rekao je Ćiro za hrvatske medije.
Ćiro ima samo jednu želju za kraj.
– Već izvjesno vreme nema ni Tomislava Ivića, ni Đalme Markovića, ni Ota Barića, ni Vlatka Markovića, nema više ni puno mlađeg Cice Kranjčara. Otišli su naši fudbalski i trenerski divovi, pa ne mogu ni ja ostati za sjeme. Pomiren sam sa situacijom, jedino još želim otići bez bolova. Oduvijek imam strašno nizak prag tolerancije na bol – iskren je nekadašnji trener, velika legenda fudbala s naših prostora.
