Krilatica kojom marketing najkvalitetnijeg evropskog klupskog takmičenja poletno najavljuje početak sezone 2020/2021, vjerovatno najznačajnije od prve pod upravom kancelarije EKA u Barseloni prije tačno 20 godina, koja se borila sa paralelnom FIBA Superligom, ova sa protivnikom koji je paralisao čitav svijet.
Pandemija virusa korona pobjedila je volju Evrolige da restartuje prethodnu sezonu, stopiranu 12. marta. Kontinent je prvi put ostao bez klupskog šampiona, mada će u pamćenju ostati da je Efes nekrunisani kralj te nesrećne 2020.
– Učinjena nam je najveća nepravda u istoriji sporta – ne može da prežali trener Efesa Ergin Ataman otkazivanje sezone.
– Imali smo dvije pobjede više od najbližeg rivala samo šest kola prije kraja ligaškog dijela, bili glavni favorit za titulu. Sezona je okončana bez validnog objašnjenja, pogotovo kada vidimo kako se sve odigralo u NBA i fudbalskim ligama. Nema garancije da bismo postali šampioni, ali trebalo je makar da izgubimo na terenu. –
Slaba je utjeha to što će Efes, simbolično, prvi izaći na teren u novoj sezoni, danas protiv Zenita u praznom “Sinan Erdem domu”. Korona je bila nekom rat, nekom brat. Odluka Evrolige da isti učesnici nastupe i u ovom izdanju direktno je išla u korist timovima koji zavise od plasmana i “vajld” karte: Crvenoj Zvezdi, Zenitu, Albi i Valensiji. Ni za njih nije bilo garancije da bi zadržali evroligaški status, kao što je nema i za novu sezonu u uslovima još tinjajuće pandemije, u pojedinim evropskim zemljama nanovo razbuktale.
Iz opravdanog straha da joj se ne dogodi još jedan kolaps, Evroliga je dopunila akta nekim krajnje diskutabilnim propisima: moguće je odložiti utakmicu tri puta i premjestiti je na drugo mjesto, poraz 20:0 u slučaju da nije moguće ništa od toga. Ovakve drastične mjere ilustruju zašto je predstojeće izdanje najznačajnije od inauguralnog i koliko bi za Evroligu bilo pogubno da se ponovi scenario iz prošle sezone.
Šta možemo da očekujemo od nove, ako na trenutak ostavimo po strani kovid-protokole, prazne ili poluprazne dvorane, po zdravlje rizična daleka putovanja? Zvezdini navijači su zajahali talas euforije podignut dolaskom na klupu igračke legende kluba Saše Obradovića, koji se vraća u Evroligu poslije respektabilne sezone 2014/2015. sa berlinskom Albom (skor 11-13). Njegovi trenerski šabloni prate sve što je naš proslavljeni reprezentativac bio kao igrač: odbrambena napast, radnik sa prekovremenim satima, strpljiv i disciplinovan napadač, često fatalan za protivnike. Softver sličnih karakteristika za kratko vrijeme instalirao je u igru crveno-bijelih, koji su preslišali sve rivale u pripremnom periodu, ali je korona spriječila kontakte sa evroligaškim konkurentima.
Ono što smo vidjeli dovoljno je za procjenu da Zvezda ima šansu da se drugi put domogne plej-ofa, odnosno da se plasira među osam najboljih. Predsednik kluba Nebojša Čović vidio je potencijal i za više od toga: – Napašćemo vrh Evrolige – pojačao je već visok ulog koji su na evroligaški sto stavili pripadnici zvezdaške nacije.
U platni fond za igrače od tri miliona eura stala su pojačanja koja mogu da sezonu učine uspješnom i na najvišem klupskom nivou. Brojke Džordana Lojda u test mečevima prorijedile su komentare o tome koliko će Zvezdi nedostajati Bili Beron, kvaliteti dojučerašnjeg “partizanovca” Korija Voldena svima su dobro poznati, vrline Lengstona Hola navijači su tek počeli da otkrivaju. Debitant u Evroligi možda nema u rukama toliko poena kao Lorenco Braun, ali ima izoštreniji plejmejkerski vid od pojačanja Fenerbahčea. Njihov duel gledaćemo na Zvezdinoj sezonskoj premijeri, u petak na terenu istanbulske “Ulker arene”.
To je prilika da vidimo i evroligaški trenerski debi selektora Srbije Igora Kokoškova, koji je poslije dvije decenije okrenuo leđa američkoj košarci. Sjeo je na stolicu na kojoj je proteklih sedam godina rijetko sjedio temperamentni Željko Obradović. Ova sezona pamtiće se i po drugom tajm-autu u karijeri najtrofejnijeg evropskog trenera, koji je od Fenera načinio stalnog pretendenta na titulu. Jednom i šampiona. Tokom prethodne sezone jasno se vidjelo da je turskom gigantu neophodna doza sviježe krvi. Stigao je dokazan trener sa željom da se dokaže i u evropskim klupskim vodama, a sa njim i igrači identičnih motiva.
– Kada je Željko došao u Fenerbahče razgovarali smo o tome da mu budem pomoćnik, ali sam imao ugovor sa Finiksom i nije bilo pravo vrijeme. Rekao sam mu da osvoji evroligašku titulu bez mene, što je i učinio – priseća se Kokoškov. – Veoma sam zadovoljan timom sa kojim ulazimo u sezonu, doveli smo igrače gladne uspijeha. –
Jednostavni recepti najčešće su ukusni: mnogo De Koloa i Veselog, dodate malo Brauna koji se u Zvezdi adaptirao na evro-košarku i momke željne sočnih evroligaških zalogaja: Dajšona Pjera iz Sasarija, Džonatana Hamiltona iz Darušafake, Džerela Edija iz Mursije. Začinite sa malo evroligaškog iskustva Danila Bartela iz Bajerna i Edgarasa Ulanovasa iz Žalgirisa, i možete da se nadate posjeti Kelnu u vrijeme fajnal-fora (28-30. maj).
Najpogođenije nezavršenom sezonom neće zadovoljiti ništa manje od prve krune u klupskoj istoriji. Pobjednički recept se ne mijenja, pa će Efes u novi pohod ući sa istim timom i, sigurni smo, istom očaravajućom košarkom. Lopta u rukama Vasilija Micića, koji je zbog nedovršenog posla odložio NBA karijeru, Šejna Larkina kome je samo viša sila mogla da otme MVP trofej, i veterana Krunoslava Simona, kome pozne godine nimalo nisu naškodile. Trio koji pokreće favorita broj 1 za evroligašku titulu.
Ko su glavni izazivači? Svakako posljednji šampion, moskovski CSKA, koji je inače moćnom sastavu dodao supermoći u reketu – Nikolu Milutinova i Toka Šengeliju. Plus Vil Klajburn, od povrede oporavljeni MVP fajnal-fora 2019. Barselona sa najcjenjenijim mladim trenerom Šarunasom Jasikevičijusom, koji ima igračku titulu sa Kataloncima iz 2003, Nikolom Mirotićem i Nikom Kalatesom koji vape za trofejnim pečatiranjem individualnih dostignuća. Real Madrid sa sastavom koji ljubitelji košarke već znaju napamet, osvježen dvojicom talentovanih Španaca (Karlos Alosen i Alberto Abalde).
Po sastavu, ali ne i mentalitetu, ovom društvu pripada i milanski Armani. Gazda Đorđo nastavlja da ispunjava želje Etoreu Mesini u nadi da će se klub približiti četvrtoj evropskoj tituli, a iskusni trener svojoj petoj. Nekadašnja košarkaška imperija regrutovala je četvorostrukog šampiona Kajla Hajnsa, Điđija Datomea, Malkolma Dilejnija, Kevina Pantera i Zeka Ledeja, ali ne postoji bolji primjer od Milana da novac nije garant uspijeha.
Uprkos finansijskoj krizi u Grčkoj, gazde Olimpijakosa morale su da zavuku ruku u slamaricu kako bi vratile Kostasa Slukasa sa kojim su u mlađim danima osvojili dvije od tri titule. Igrački zenit odavno je nestao sa vidika Spanulisu i Printezisu, tako da je treneru Barcokasu bio neophodan novi poslovođa. Redsi mogu do plej-ofa, a onda izbjegavajte da se kladite protiv njih. Nesigurna je i opklada na proboj Panatinaikosa među prvih osam. Umijesto Kalatesa kome je dozlogrdilo tavorenje u prosjeku, šestostruki šampion doveo je Nemanju Nedovića. Ipak, sastav zelenih ne ulijeva nadu navijačima da bi mogli da prestanu da žive u trofejnoj prošlosti iz Obradovićeve ere.
Pred nama su 34 kola najbolje evropske košarke, četiri plej-of serije na tri pobjede i fajnal-for za upražnjen tron, ako se korona “složi” sa tim. U svakom slučaju, Evroliga se vratila!
