Nedugo nakon ulaska u fudbalski, katarska firma “Qatar Sports Investments” preuzela je i rukometni PSŽ . Iz Pariza su te 2012. godine odmah poslane poruke ostatku rukometne Europe kako je cilj stvoriti mega tim koji će pokoriti konkurenciju na domaćoj i kontinentalnoj sceni.
Katarani su s riječi uskoro prešli na djela, isti je čovjek odnosno Naser Al-Kelaifi postao predsjednik rukometnog PSŽ-a i u Pariz su, malo po malo, počele stizati najveće zvijezde ovog sporta.
U prvoj sezoni su doveli današnjeg francuskog selektora Didijera Dinarta, stigao je i leteći Luk Abalo te fenomenalni Danac Mikel Hansen kao tri glavna asa. Osvojili su naslov prvaka Francuske, prvi u istoriji ovog kluba osnovanog 1941. godine, a ta titula bila je podstrek za novo osnažavanje snaga. U paketu pojačanja za iduću sezonu bili su i Hrvati Jakov Gojun i Igor Vori, dok je glavna riba bio “Air France” Daniel Narcis.
Međutim, niti oni nisu pomogli. U rukometnoj Ligi šampiona se PSŽ doduše po prvi put plasirao u četvrtfinale, ali je doživio šok u domaćem prvenstvu jer je senzacionalni prvak postao “Dunkirk”. Slaba je utjeha bilo osvajanje Kupa Francuske.
Ako je tad još i postojala sumnja hoće li se stvoriti turbo ekipa, u ljeto 2015. je ista otklonjena. Proslavljeni hrvatski stručnjak Zvonimir Serdarušić je tada doveden za trenera, a u PSŽ je iz Barselone stigao Nikola Karabatić. Nikola i Luka Karabatić, s Hansenom, Abalom i legendarnim Tjeriem Omejerom bili su kičma ekipe koja se iz godine u godinu planski pojačavala.
Dunkirk im se u francuskom prvenstvu više nije ponovio, ali slično poput njihovih fudbalskih kolega, dominacija u domaćim takmičenjima nije bila ono što ih je zadovoljavalo. Nedostajao je toliko željeni naslov prvaka Evrope kojem su najbliže stigli prije dvije godine, ali su izgubili u finalu Lige šampiona od Vardara pogotkom Hrvata Ivana Čupića u posljednjoj sekundi. Nevjericu koja je tad vladala na licu Tjeria Omejera teško je zaboraviti.
Nakon što su lani na Final Foru iznenađujuće poraženi od Nanta, ova je sezona označena sudbonosnom odnosno posljednjom prilikom ove generacije, s obzirom da je Omejer najavio oproštaj, a i neki drugi bitni igrači su već nakupili dosta godina.
I sve donedavno je išlo kao po loju. S impresivnih 13 pobjeda u 14 utakmica osvojili su grupu B i automatski se plasirali u četvrtfinale. Imali su dovoljno vremena za odmoriti se i pripremiti za Kielc, bili su dosta veliki favoriti i očekivao se njihov prolaz, ali umjesto toga doživjeli su najveći debakl u novijoj istoriji kluba.
Znao je PSŽ, prije dolaska Katarana, gubiti i s više od 10 razlike, ali tih 34:24 koliko je bilo za Kielc u prvoj utakmici bio je šok od kojeg se nisu uspjeli oporaviti. U ludomrevanšu su u četiri navrata u drugom poluvremenu imali i +11, ali su se toliko potrošili u građenju te prednosti da su jednostavno pukli. Nisu izdržali, Kielc se vratilo na krilima Hrvata Luke Cindrića i spustilu konačnu razliku na potrebnih -9. Cindrić je utakmicu završio sa šest golova, bio je najefikasniji u redovima poljske ekipe.
I tako je rukometni Dream Team, klub koji ima najboljeg francuskog rukometaša (Karabatić), najboljeg Danca (Hansen), najboljeg Norvežanina (Sander Sagosen), najboljeg Nijemca (Uve Genshajmer) ispao od kluba kojem je bilo upitno kako će izgledati ove sezone s obzirom na goleme finansijske nevolje u kojima su se našli.
PSŽ-ov budžet za ovu sezonu bio je 20 miliona eura. Uporedbe radi, Flensburg, koji će vrlo vjerovatno osvojiti naslov prvaka Njemačke, a u Ligi šampiona je ostvario jedan rezultat kao i PSŽ (četvrtfinale), raspolaže budžetom od sedam miliona eura.
Kroz francuske medije se već neko vrijeme provlači teza kako su šeici iz Katara frustrirani rezultatima fudbalskog PSŽ-a u Ligi prvakašampiona. U taj su klub unijeli više od milijardu i 500 miliona eura proteklih godina, a oni ne samo da nijednom nisu osvojili Ligu šampiona već se nisu uspjeli plasirati niti u polufinale. Arapska nestrpljivost raste i nekakvo srednjoročno smanjenje ulaganja, pišu Francuzi, više nikog neće iznenaditi.
To bi se moglo odraziti i na rukomet koji ionako nije zamišljen kao udarni projekt “Qatar Sports Investmentsa” već funkcioniše u sjeni fudbala.
Rukomet je zasad na stend-baju, a jedno je sigurno – bit će velikih promjena u idućih godinu dana. Već iduće sezone neće biti Omejera koji odlazi u zasluženu penziju, Genshajmer se vraća u svoj Rajn-Nekar Loven, Hrvat Luka Stepančić je prihvatio ponudu Pik Szegeda, a od 2020. više neće biti ni ponajboljeg svjetskog rukometaša Sandera Sagosena koji je već sve dogovorio s Kilom.
