Iako ga mnogi posmatraju tek kao vještinu, snuker je ozbiljna sportska disciplina za koju je potrebna izuzetna psiho-fizička spremnost kao i preciznost. Snuker je popularan u zemljama engleskog govornog područja, kao i zemljama Dalekog Istoka, posebno u Kini, mada zaljubljenika u snuker ima širom svijeta, pa čak i kod nas.
U pitanju je bilijarska igra koja se odvija na pravougaonom stolu prekrivenom zelenom podlogom (posebna vrsta čohe). U uglovima stola nalaze se rupe, njih četiri, te još dvije na sredini dužih strana stola. Za takmičarsku igru potrebna su dva igrača ukoliko se igra pojedinačno, odnosno četiri ukoliko se igra u parovima.
Od rekvizita koriste se štapovi (takovi), kreda (kiks), bijela kugla, 15 crvenih kugli, trougao za njihovo slaganje i još šest kugli drugih boja. Svaka od crvenih kugli vrijedi jedan poen, dok vrijednost ostalih obojenih varira od dva do sedam poena. Takođe, koristi se i pomoćni štap, u slučaju da neka od kugla na stolu otežava ciljanje standardnim štapom. Zanimljivo je da su kugle nešto manje i lakše u odnosu na bilijarske.
Najbolji profesionalni igrači snukera tokom karijere zarade višemilionske iznose i to samo od nagradnih fondova na turnirima. Od sedamdesetih godina prošlog vijeka popularnost ove igre je u ekspanziji, te zbog velikog broja zainteresovanih sponzora budućnost snukera je svijetla.
Nastanak i razvoj snukera
Nastanak snukera vezuje se za drugu polovinu 19. vijeka. U to vrijeme među britanskim vojnicima u Indiji bio je izuzetno popularan bilijar. Dodavanjem obojenih kugli počeo je razvoj snukera. I samo ime ove igre vezano je za vojnike, naime, u to vrijeme „snooker“ je bio kadet ili neiskusan vojnik. Postoji vjerovanje da je Nevil Čemberlejn jednog mladog vojnika nazvao „snooker“ nakon što je promašio kuglu za vrijeme igre, pa je ovaj naziv postao sinonim za varijaciju bilijara koja u to vrijeme još uvijek nije imala ime.
Igra se brzo širila i vrlo brzo okupila mnoge zaljubljenike. Prvo Svjetsko prvenstvo u snukeru održano je 1927. godine. Organizator je bio Džo Dejvis, profesionalni igrač bilijara, koji je ujedno i zaslužan što je ovaj sport prešao iz sportova preciznosti u profesionalnu eru. On je osvojio naslove svih prvenstava održanih od 1927. do 1946. godine.
U periodu nakon Drugog svjetskog rata zabilježen je pad popularnosti snukera, sve do 1969. godine kada je, da bi se popularizovao, turnir „Pot Black“ prema odluci BBC televizije prenošen uživo, te ga je bila u prilici gledati cijela Evropa i upravo se to i dogodilo. Turnir je za vrijeme prikazivanja bio pri vrhu gledanosti, a nakon toga broj zainteresovanih za ovaj sport je počeo rapidno rasti.
Snuker pravila
Što se tiče tehničkih propisa, jedno od pravila snukera je da prostor u kome se nalazi sto mora imati minimalne dimenzije od 7×5 metara kako bi se igrači i sudije mogli neometano kretati oko stola. Kada je u pitanju igra, pravila su brojna, ali da krenemo od početka.
Cilj igre je poštujući redoslijed ubacivanja kugli postići više poena od protivnika. Svaki meč sastoji se od unaprijed dogovorenog broja „frejmova“, a pobjeđuje igrač ili ekipa koja osvoji veći broj istih. Na primjer, finale Svjetskog prvenstva u snukeru ima 35 frejmova, što znači da je pobjednik onaj koji prvi osvoji njih 18.
„Frejm“ predstavlja jedan interval igre za koji se od početne pozicije kugli na stolu dođe do ubacivanja posljednje. Na početku svakog „frejma“ kugle su poredane prema pravilima, a igrači igraju naizmjenično dok jedan od njih ne ubaci crvenu kuglu. Nakon toga, igrač nastavlja s igrom tako što pokušava ubaciti neku od obojenih kugli od kojih svaka vrijedi različit broj poena. Prema pravilima, žuta kugla vrijedi dva poena, zelena tri, smeđa četiri, plava pet, roza šest, dok crna vrijedi sedam poena.
U slučaju da igrač i obojenu kuglu uspješno ubaci, dobija onoliko bodova koliko data boja vrijedi, a zatim, ukoliko na stolu ima još neubačenih crvenih kugli, sudija je vraća na početno mjesto. U suprotnom, boje ostaju u rupi. Nakon ubačene obojene kugle, igrač ponovo ubacuje crvenu. Kada igrač ne ubaci kuglu koju je ciljao, ili kada napravi neki prekršaj, igru nastavlja protivnik ponavljajući isti proces, sve dok na stolu ne ostanu samo obojene kugle.
Nakon toga, igrači ubacuju obojene kugle i to tačno određenim redoslijedom – od one sa najmanjom do kugle sa najvećom vrijednošću. Posljednja se ubacuje crna kugla i nakon toga „frejm“ je gotov, a pobjednik je igrač ili ekipa sa više osvojenih bodova.
Ponekad, igrači igraju na sigurno. To znači da neće pokušati ubaciti kuglu nego nastoje da protivniku sakriju kuglu koju treba pogoditi tako da protivnik ne može da je pogodi ravnom putanjom, nego mora tražiti zaobilazan put do njenog udaranja. Ta situacija se naziva „snooker“.
Osim ubacivanjem kugli, poeni u snukeru mogu se ostvariti i tako što navodimo protivnika na prekršaj. Neki od prekršaja su ubacivanje bijele kugle u rupu, ubacivanje ili dodirivanje pogrešne kugle, guranje kugle štapom… Na ovaj način može se osvojiti 4-7 poena, mada su vrlo rijetki zbog vrlo kvalitetne igre u profesionalnom snukeru.
Treba napomenuti da, osim termina „frejm“, u snukeru postoji i termin „brejk“, a to je broj bodova koji igrač skupi za vrijeme jedne posjete stolu. Maksimalno je moguće osvojiti 147 bodova i to u slučaju da igrač 15 puta naizmjenično ubaci crvene pa crnu kuglu, a na kraju i sve ostale boje.
Partiju snukera vodi profesionalni sudija koji čisti kugle, vraća ubačene kugle na sto, naglas govori broj osvojenih poena svakom igraču, dosuđuje prekršaje, itd. Zanimljivo je da, tokom igre, igračima nije dozvoljeno da bilo kakvim zvukovima ili pokretima ometaju igru protivnika, prilaze stolu, stoje u liniji ciljanja i sl.
Snuker takmičenja
WPBSA, Svjetska profesionalna bilijar i snuker asocijacija osnovana je 1968. godine i predstavlja najviše izvršno tijelo u snukeru i bilijaru. Kada su u pitanju amaterska takmičenja, njih nadgleda Internacionalna snuker i bilijar federacija.
Profesionalni igrači se takmiče na događajima koje organizuje „World Snooker“, a njihov plasman na službenoj tabeli zavisi od broja bodova osvojenih na turnirima. Najvažnije takmičenje, kada je u pitanju snuker, je Svjetsko prvenstvo koje se održava od 1927. godine (osim prekida tokom Drugog svjetskog rata, te perioda od 1958. do 1963. godine). Prvenstvo se održava u engleskom gradu Šefildu. Pobjednik osvaja 375 hiljada funti, a nagradu obezbjeđuju sponzori.
Najpoznatiji igrači snukera kroz istoriju su Džon Pulman, Stiven Hendri (ujedno i dva najtrofejnija igrača sa po sedam naslova svjetskog prvaka), Stiv Dejvis (sa šest titula), dok u posljednje dvije dekade dominiraju Roni O’Saliven sa pet i Džon Higins sa četiri titule. Posljednje dvije godine u ovim krugovima poznato je i ime Marka Selbija, aktuelnog trostrukog svjetskog prvaka.
Što se tiče Salivena, smatraju ga jednim od najtalentovanijih igrača, te čovjekom koji je zeleni sto učinio uzbudljivim. Ne propustite da u nekoj od narednih priča saznate zašto i kako je postao broj jedan u svijetu snukera, sjajne igre za koju kažu da, kada su u pitanju bilijarske igre, predstavlja doktorat.
„Bilijar je fakultet, njega može imati svako, dok s druge strane, doktorat zasigurno nije za svakoga. A upravo takav je snuker“.
