Kristijano Ronaldo je pao u kaznenom prostoru, Portugalci su napravili pritisak na suca pa je on, uprkos protestima Iranaca otišao pogledati VAR, a kada se vratio pokazao je na bijelu tačku.
Loptu je uzeo Ronaldo, koji je ponovo imao neobrijanu bradicu koju je označio svojom ‘srećonošom’ u Rusiji, poljubio je loptu za sreći i – opalio. Ali mreža se nije zatresla. Loptu je prije ulaska u gol zaustavio iranski golman Alireza Beiranvand. Vjerovatno je većina prvi put čula za ovog čovjeka, ali britanski Gvardian je još prije početka Svjetskog prvenstva otkrio priču koja se krije iza uspjeha ovog 25-godišnjeg golmana koju itekako vrijedi ispričati.
Alireza Beiranvand dolazi iz porodice nomada i to mu je otežalo put prema usponu na vrh iranskog fudbala. Ali, u nekim trenucima i olakšao – jer je Beiranvand, baš poput nomada, lutao gradom i spavao po različitim mjestima čekajući priliku koja će mu se otvoriti.
Beiranvand je rođen u Sarabijasu, a njegova je porodica često selila u potrazi za pašnjacima na koje bi mogli puštati svoje ovce. Bio je najstarije dijete u porodici i najveći dio posla je zapadao baš njega. Pastir – to je bio njegov prvi posao, a kada god nije morao paziti na ovce, igrao je fudbal i lokalnu igru Dal Paran u kojoj je cilj što dalje baciti kamen. Upravo mu je ta lokalna igra kasnije jako pomogla u karijeri jer se među svojim kolegama golmanima ističe upravo po nevjerovatno dugačkim izbačajima lopte rukama s gola, a svijet je obišla i snimka njegove sjajne asistencije s gola protiv Traktor Sazija. Lopta je tada letjela nevjerovatnih 70 metara.
Puno je toga Beiranvand prošao prije nego što je uopšte dobio priliku stati na gol. Kada je imao 12 godina porodica se skrasila u Sarabijasu gdje je i počeo trenirati fudbal, ali na poziciji napadača. Na golu je završio nakon jedne povrede, a kako nije imao podršku porodice, odnosno oca, odlučio je pobjeći u Teheran, a novac za autobus je posudio od rodbine. “Otac nije volio fudbal, od mene je tažio da radim. Čak mi je derao odjeću i rukavice pa sam znao braniti i golih ruku“, otkrio je za Guardian Alireza.
Iako je još u autobusu upoznao Hoseina Feiza, trenera lokalne momčadi koji je tražio novce da Alirezi da priliku da zaigra. Alireza nije imao ni novaca, a ni mjesto gdje će spavati pa je nekoliko večeri prespavao pokraj ulaza u klub. “Spavao sam pokraj ulaza u klub, a kada sam se probudio primijetio sam da su mi ljudi ostavljali kovanice. Mislili su da sam prosjak! U svakom slučaju, pojeo sam ukusan doručak nakon dugo vremena“, rekao je golman.
Feiz mu je nakon nekoliko dana ipak odlučio dati priliku u klubu, Beiranvand se smjestio kod jednog saigrača i zaposlio u fabrici za šivanje, a uskoro je taj posao zamijenio onime u praonici automobila. Zbog visine je bio stručnjak za SUV, a jednom prilikom je svoj automobil na pranje dovezao legendarni iranski igrač Ali Daei. Kolege su ga nagovarale da mu se javi i potraži pomoć, ali on nije želio. “Uvjeren sam da bi mi pomogao da sam mu prišao, ali me bilo sram pričati s njim o svojoj situaciji“, rekao je Alirezi.
Ubrzo je uslijedio njegov odlazak u Naft-e-Teheran, a u to je vrijeme osim u autopraonici radio je i u piceriji, ali i kao čistač ulica. Međutim, nije napredovao u karijeri jer se povrijedio pa mu je Naft uskoro dao otkaz. Mislio je da je sve gotovo prije nego što ga je pozvao trener U23 ekipe Nafta i tražio da se vrati. I tada mu se jednostavno otvorilo. Uslijedio je poziv u mladu reprezentaciju, postao je prvi golman u klubu, a 2015. godine je dobio poziv u A reprezentaciju.
Rusija je kruna njegove karijere, a utakmica s Portugalom i odbranjeni jedanaesterac Kristijanu Ronaldu njezin vrhunac. Tko zna, možda mu upravo taj trenutak otvori neka nova vrata pa ovaj nomad iz rodnog Irana ostvari transferi u neki od evropskih klubova.
