Dugogodišnji kapiten Partizana i jedan od najvoljenijih košarkaša koji su ikada oblačili crno-bijeli dres, Novica Veličković, odlučio je da završi igračku karijeru dugu 17 godina.
Veličković u zasluženu penziju odlazi kao rekorder po broju nastupa za tim iz Humske, a biće upamćen kao igrač koji je svojom borbenošću, istrajnošću, upornošću i liderstvom plijenio na terenu i van njega zbog čega će njegovo ime biti zacementirano na posebnom mjestu u istorijskim “zidinama” kluba.
Osjećanja su pomješana u crno-bijeloj javnosti, pa su tako jedni sjetni što više neće na parketu vidjeti čoveka koji je bio simbol jedne epohe kluba, drugi, pak, srećni i zahvalni na svemu što je popularni “Novica, Ubica” učinio za crno-bijelu porodicu.
Ovakav razvoj događaja se mogao naslutiti već tokom prošle sezone, jer tijelo više nije moglo da izdrži, iako je srce htjelo još, zbog čega je Novica nekoliko posljednjih sezona igrao na granici bola, što i sam priznaje.
– Dešavalo se da idem u ekstrem, u neku borbenost zbog čega ne mogu sutra da hodam. Ali, to je bilo jače od mene, uvijek sam nalazio motiv. Imao sam sedam-osam godina borbe sa nečim što ne možeš da pobjediš. Mislim da sam dao sve što sam imao i na to moram da budem ponosan – istakao je Veličković.
A kako da i ne bude, u dva mandata u Partizanu, Veličković je osvojio ukupno 14 trofeja. U karijeri je još igrao za madridski Real, Megu, Bamberg i Tranzonspor, dok sa reprezentacijom ima osvojeno srebro na EP u Poljskoj 2009. godine.
Međutim, mnogo više od samih plaketa i odličja, Veličković je za sobom ostavio zaveštanje koje će se prepričavati u decenijama koje slijede. Dres sa brojem 12 više nećemo gledati na utakmicama Partizana, ali bi svakako trebalo da ga vidimo pod svodovima njegove hale.
