Uspjesi koje je postigao sa Legijom su kao dobra preporuka, a povratak u Humsku veliki izazov.
Jedan Aleksandar je otišao, a možda će drugi da dođe, pa bi tako mogao umijesto Stanojevića, da na klupu Partizana sjedne Vuković.
Doskorašnji trener varšavske Legije Aleksandar Vuković kandidat je Uprave crno-bijelih sa idejom da zamijeni Aleksandra Stanojevića, koji je riješio da se povuče poslije finala Kupa Srbije.
Ono što razlikuje Vukovića od ostalih opcija jeste što u njegovom slučaju stvarno postoji mogućnost da do saradnje i dođe, jer obje strane vide prostor za dogovor. Marko Nikolić je, ipak, okrenut Rusiji odakle ima dvije odlične ponude, Vladimira Ivića u Makabiju čekaju da vrati stari sjaj velikanu iz Tel Aviva, a Italijan Marko Simone je ionako prijedlog menadžerske agencije, a ne tolika želje čelnika, dok je 42-godišnji Banjalučanin vjerovatno najrealnija i u ovom trenutku prva opcija.
Vuković je slobodan na tržištu, jer mu je krajem sezone istekao ugovor sa Legijom s kojom je ponovo napravio čudo. Preuzeo ju je u decembru sa zadatkom da spriječi sunovrat u Drugu ligu Poljske, jer se tim iz Varšave u tom trenutku nalazio na dnu Ekstraklase, da bi je doveo do desetog mjesta, što je veliki pomak imajući u vidu haos koji ih je zatekao zimus. Inače je omiljen među navijačima, cjenjen kod rukovodilaca, prepoznat u tamošnjoj javnosti kao pobjednik, pošto je nekoliko puta gasio požar kad je u Legiji bilo problematično, a najveći uspijeh s njom ostvario je u dosadašnoj trenerskoj karijeri, jer ju je prije dvije sezone doveo do šampionskog naslova.
Najznačajnije etape inostrane igračke karijere Aleksandar Vuković je posvetio Legiji. Kad je kao mladi vezista vraćen sa pozajmice iz Milicionara, procjenio je da neće dobiti odgovarajuću minutažu u prvom timu crno-bijelih i otisnuo se u Poljsku. U Varšavi je proveo šest godina u dva mandata i tokom tog perioda četiri puta bio prvak države, a dvaput osvajač tamošnjeg kupa. Oprobao se još u Grčkoj u klubovima Ergotelis i Iraklis, da bi se zatim vratio u Poljsku i karijeru okončao u Koroni Kjelce.
Nakon čega se posvetio trenerskom esnafu a u tom poslu je cijelog sebe predao Legiji, čiji je vojnik, a osim načina igre i takmičarskog naboja, ogroman ugled u Poljskoj stekao je posvećenošću poslu, strastvenoćšću, direknim pristupom igračima, kolegama, medijima…
Na sve to je, kako sam za sebe umije da kaže, Grobaris totalitare. Ta emotivna nit prema Partizanu nikad nije prekinuta iako su prošle više od dvije decenije otkako je napustio Humsku. Sad bi mogao da se vrati, da pokuša da uradi isto što i sa Legijom, da on bude taj heroj koji će Parni valjak pokrenuti naprijed.
