Veliki novac uložili su vlasnici Milana prošlog ljeta jer su željeli da vrate ekipu na staze stare slave, ali rezultati nisu bili na očekivanom nivou. Ceh loših igara platio je trener Vićenco Montela da bi sve krenulo nabolje dolaskom na klupu legende kluba.
Đenaro Ivan Gatuzo rođen je u malom mjestu Koriljanu Kalbru pokraj Kosence na jugu Italije 9. januara 1978. i sa 12 godina počeo je da trenira fudbal u Peruđi. Tu je ostao do 1995. godine kada je debitovao za ekipu koju je nekada vodio srpski trener Vujadin Boškov. Tokom dvije sezone odigrao je samo deset utakmica i nije se upisao među strijelce. Nakon toga trener Glazgov Rendžersa Volter Smit doveo ga je u Škotsku 1997, ali je nakon njegovog odlaska i dolaska Dika Advokata on je izgubio mjesto u timu jer ga Holanđanin nije pretjerano simpatisao. Odigrao je 34 utakmice i dao čak tri gola što je za njega bio veliki uspjeh.
Ipak, oktobra 1998. godine prodat je Salernitani za četiri miliona funti i sa njom nije uspio da sačuva status u Seriji A. Dobre igre preporučile su ga slavnom Milanu koji ga je angažovao 1999. godine, a transfer je koštao osam miliona evra. Debi za klub sa San Sira imao je 15. septembra iste godine dok se sve nakon toga i dalje prepričava. Svojom borbenošću i velikim zalaganjima na sredini terena postao je nezamjenjiv igrač kod bilo kojeg trenera i svi su ga obožavali jer je donosio energiju u tim i obično “čuvao leđa” kreatorima igre, prvo Manuelu Rui Kosti, a potom i Andrei Pirlu sa kojim je uspješno sarađivao i u reprezentaciji Italije. Njegov primarni zadatak nije bio da ide prema naprijed već da prekida protivničke akcije pa je na neki način postao i zaštitni znak Milana te su borbene igrače drugih zvali po njemu “Gatuzo” jer je bio simbol za nekoga ko nikada ne odustaje i ko nikada nije umoran za igru.
Za “rosonere” je igrao 13 godina tokom kojih je upisao 387 nastupa na kojima se deset puta upisao u listu strijelaca. Igračku karijeru završio je u švajcarskom Sionu za kojeg je igrao tokom sezone 2012/13. Upravo tu je počeo da se bavi trenerskim poslom kao trener-igrač dok je narednu sezonu proveo kao strateg Palerma. Poslije godine otišao je na Krit gdje je vodio OFI u grčkoj ligi. Zbog finansijkih problema podnio je ostavku u ekipi i vratio se u domovinu gdje je preuzeo Pizu. Tu je proveo dvije sezone da bi prošle godine dobio posao u omladinskom timu Milana. Nakon loših rezultata Montele ove sezone uprava mu je ukazala povjerenje koje on za sada opravdava.
Igrao je za U18 i U21 reprezentaciju Italije sa kojom je postao šampion Evrope 2000. godine dok je bio član ekipe na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju. Za senorski tim “azura” debitovao je 23. februara 2000. godine kada je selektor bio Dino Zof u prijateljskom meču protiv Švedske. Odigrao je 73 utakmice i dao jedan gol, a najveći uspjeh mu je titula svjetskog šampiona 2006. godine, a bio je i kapiten tima. Sa Milanom je osvojio dvije Serije A (2004, 2011), Kup Italije (2003), Superkup Italije (2004, 2001), Ligu šampiona (2003, 2007), Superkup Evrope (2003, 2007) i Svjetsko klupsko prvenstvo (2007). Oženjen je Monikom Romano i ima dvoje djece.
