Ekipa koja igra možda i najljepši fudbal u Evropi ove sezone je Napoli koji načisto briljira. Igra Napolitanaca uveliko podsjeća na igru ekipe od prije 30 godina kada je podno Vezuva stanovao fudbalski bog – Dijego Armando Maradona.
Ekipa se vratila na staze stare slave i sigurno je da će večeras protiv Mančester Sitija tražiti priliku za osvetu, za poraz na Etihadu od prije dvije sedmice. Niko od sadašnjih igrača italijanskog kluba ne sjeća se generacije koja je stigla do skudeta kao i trofeja Kupa UEFA, a jedan član ekipe ima poseban motiv da na svakoj utakmici pruža svoje najbolje partije.
Lorenco Insinje dijete je Napolija. Rođen je 1991. godine u Fratamađoreu, predgrađu Napulja i sa 18 godina dobio je priliku u seniorskom timu nakon što je prošao sve omladinske selekcije kluba. Imao je velikih problema na početku karijere i mnogi stručnjaci nisu mu predviđali blistavu karijeru zbog visine jer sa 163 centimetra nije bio mnogo konkurentan korpulentnijim protivničkim igračima.
To ga nije pokolebalo i gradio je svoje ime na treninzima, te je svoj nedostatak pretvorio u prednost. Odličan je dribler i zbog niskog težišta veoma težak za čuvanje, a pri tom je veoma brz i okretan te odlično kontroliše loptu, dok ga je nekadašnji saigrač Goran Pandev nazvao italijanskim Lionelom Mesijem.
Napoli nije previše vjerovao u njega pa ga je slao dvije sezone na pozajmice u Fođu i Peskaru. U obje ekipe radio je sa trenerom Zdenjekom Zemanom i odlične partije prosto su natjerale rukovodstvo Napolija da ga vrate u svoje redove. Posebno je bio ubitačan u Peskari gdje je igrao zajedno sa Ćirom Imobileom dok je još jedan odlični igrač bio dio te šampionske generacije iz Serije B, Marko Verati.
Insinje je proglašen najboljim fudbalerom druge lige Italije zajedno sa Veratijem i Imobileom. Uglavnom igra na poziciji lijevog krila, mada mu nije strano ni ubacivanje u sami šesnaesterac te je nakon povratka na San Paolo zamišljen da bude zamjena za Ezekila Lavecija koji je otišao u PSŽ. Tokom prve sezone uglavnom je ulazio kao rezerva da bi novembra 2014. godine povrijedio liegamente koljena i zbog toga pauzirao šest mjeseci te se vratio tek krajem sezone.
Bio je član mlade reprezentacije Italije sa kojom je 2013. godine stigao do drugog mjesta na Evropskom prvenstvu, a debitantski nastup za “azure” imao je 2012. kada je selektor bio Ćezare Prandeli. Bio je i dio ekipe koja je nastupila na Mundijalu u Brazilu te je zabilježio minute na najvećoj svjetskoj fudbalskoj smotri.
