Kada je sa reprezentacijom Srbije otputovao na Svjetsko prvenstvo 2014. u Španiju mnogi su selektoru Aleksandru Đorđeviću zamjerili što ga je poveo na tako važno takmičenje, ali su poslije Mundobasketa imali samo riječi hvale za Saletov izbor jer je on prepoznao ono što obični navijači obično ne vide kod nekog igrača.
Marko Simonović rođen je 30. maja 1986. godine u Prištini da bi se nakon 1999. godine i NATO agresije na Saveznu republiku Jugoslaviju preselio u Beograd. Ubrzo je i zaigrao u mlađim kategorijama beogradskog Radničkog, a kasnije je bio i dio njihovog seniorskog tima. U periodu od 2003. do 2005. dvije sezone proveo je u klubu Lavovi 063, a nakon toga jednu u niškom Ergonomu. Sezonu 2006/07 počeo je u belgijskom Ostendeu, ali se u decembru vratio u Srbiju i pridružio Hemofarmu u kom je ostao godinu i po.
Od ljeta 2008. proveo je tri sezone u podgoričkoj Budućnosti, u čijim redovima je osvojio po tri crnogorska prvenstva i Kupa te konačno opravdao svoj talenat. To mu je donijelo ugovor sa Albom iz Berlina sa kojom je potpisao ugovor 18. jula 2011. i u njemačkom šampionatu prosječno bilježio 6,7 poena uz 2,6 skokova. Poslije samo jedne sezone stigao je u Crvenu Zvezdu da bi 2013. postao kapiten tima nakon što je Igor Rakočević završio sa aktivnim igranjem košarke.
U prvoj sezoni Evrolige prosječno je bilježio 4,8 poena i 2,9 skokova da nakon dvije godine otišao u Po Ortez. Tamo je imao odličnu statistiku, ali je samo godinu ostao u Francuskoj pa se vratio na Mali Kalemegdan. Prvo je 30. septembra potpisao kratkotrajni ugovor sa Zvezdom da bi 19. novembra ozvaničio saradnju do kraja sezone. Novi ugovor potpisao je 10. jula 2016. i tokom te dvije sezone bio je jedan od najboljih igrača “crveno-bijelih” Prošle godine prihvatio je bogatu ponudu Zenita i postao član ekipe iz Sankt Peterburga za koju i sada nastupa.
Bio je član univerzitetske reprezentacije Srbije sa kojom je na Ljetnjim univerzitetskim igrama osvojio dvije medalje zlatnu 2009. i srebrnu 2007. Za seniorsku reprezentaciju debitovao je na Svjetskom prvenstvu 2014. u Španiji gdje je osvojio srebrnu medalju, prvu nakon 2002. i SP u Indijanapolisu kada je SR Jugoslavija stigla do zlata. Simonović je u devet susreta prosječno bilježio 3,1 poen za devet minuta u igri i pogodio važna slobodna bacanja u polufinalu protiv Francuske dok je imao i dobre role u odbrani.
Bio je član ekipe koja je na Evropskom prvenstvu 2016. stigla do četvrtog mjesta da bi 2016. ostvario možda i najveći uspjeh u karijeri stigavši od srebra na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru. Sa Budućnosti je bio šampion Crne Gore 2009, 2010 i 2011 da bi Kup osvajao istih godina. Sa Zvezdom je osvojio prvenstvo Srbije 2016. i 2017, Jadransku ligi 2016. i 2017. kao i Kup Radivoja Koraća 2013, 2014 i 2017.
