Nije ostvario karijeru koja mu se predviđala i samo na momente je pokazivao svoj raskošan talenat dok će ostati zapamćen po dvije stvari. Prva je sukob sa trenerom i druga da je pobijedio opaku bolest.
Milan Vilotić rođen je 21. oktobra 1986. godine u Beogradu i igra štopera u Sankt Galenu dok je karijeru započeo u Čukaričkom 2004. godine, gdje je igrao sve do avgusta 2009. i skupio je 80 nastupa na kojima je dao pet golova kada je prešao u Crvenu Zvezdu. Nakon jedne povrede, očigledno nedovoljno korektnom ljekarskom intervencijom, loše je srasla povrijeđena kost u predjelu ramena. Vremenom, prostor između dvije kosti je počeo da se kalcifikuje, što je nakon određenog vremenskog perioda izazvalo i pojavu tumora.
Krajem avgusta 2010. prvotimcu Crvene Zvezde ljekari su pronašli tumoroidno tkivo u desnom ramenu, zbog čega je podvrgnut operaciji u italijanskoj Bolonji. Krajem januara 2011. dobio je potvrdu ljekara da je spreman za sve fizičke napore i da će i dalje moći profesionalno da se bavi fudbalom. Nakon povratka u trenažni proces, u dva navrata bio je odstranjen iz ekipe, zbog sukoba sa trenerom Robertom Prosinečkim u julu 2011. kojeg je imitirao zbog čega mu je bila oduzeta kapitenska traka, ali je na intervenciju rukovodstva vraćen u ekipu. Nije se dugo zadržao u timu, jer se tokom jeseni sukobio sa saigračem Kristijanom Borhom pa je odstranjen iz ekipe, a odmah nakon toga stavljen je i na transfer listu.
Vilotić je sačekao da postane slobodan igrač i na kraju napustio beogradske crveno-bijele bez obeštećenja i za dvije sezone nastupio je na 47 mečeva i dao je dva gola. Od juna 2012. do januara 2014. nastupao za švajcarski Grashopers u kojem je odigrao 44 susreta na kojima se četiri puta upisao među strijelce, a zatim je postao član Jang Bojsa iz Berna gdje je igrao na 56 utakmica i dao čak sedam golova. Krajem februara 2017. vratio se u Grashopers da bi tokom 2018. godine prešao u Sankt Galen.
Bio je učesnik Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine 2009. godine u Švedskoj. Za najbolju reprezentaciju Srbije odigrao je tri susreta i debitovao je 7. juna 2011. u prijateljskom susretu protiv Australije (0:0) u Melburnu, a nastupio je još u avgustu 2011. protiv Rusije (0:1) u Moskvi i u novembru 2011. protiv Hondurasa (0:2) u San Pedro Suli.
