Sve svoje dosadašnje uspjehe može pripisati Barseloni jer je iz nje krenuo u igračku i trenersku karijeru.
Đozep Pep Gvardiola Sala rođen je 18. januara 1971. godine u Santpedoru i trenutno je trener Mančester Sitija. Njegovo rodno mjesto blizu je Barselone i čuvenoj omladinskoj školi La masiji pridružio se sa 13 godina te tokom narednih šest godina prošao sve omladinske kategorije prije nego što je debitovao 1990. godine u meču protiv Kadiza. Tadašnji trener Barse i jedna od najvećih legendi ovog kluba Johan Krojf pružio mu je priliku pošto zbog kartona nije mogao da računa na standardnog člana veznog red Giljerma Amora. Tokom sezone 1991/92 postao je stalni član prvog tima i sa samo 20 godina bio je jedan od ključnih igrača u osvajanju Lige šampiona i prvenstva Španije dok ga je jedan italijanski magazin proglasio za najboljeg igrača Evrope ispod 21 godine.
Bio je standardan kod Krojfa, a nakon odlaska Holanđanina sa klupe 1996. godine on je i dalje bio u timu. Nije bilo bitno ko je trener Barse, Gvardiola je imao svoje zacementirano mjesto u ekipi da bi kapitensku traku preuzeo kod trenera Luisa van Gala, ali je zbog povrede propustio veći dio sezone 1997/98. Na kraju sezone Barselona je odbila ponudu Rome za transfer da bi Pepe obavezao na novu saradnju sve do 2001. Ipak, imao je problema sa povredama pa je dva puta morao pod nož zbog čega je propustio Svjetsko prvenstvo 1998. Ipak, 11. aprila 2011. objavio je da napušta klub u kojem je proveo 17 godina, a za A tim odigrao je 263 utakmica i dao šest golova.
U 30. godini pridružio se Breši koja se takmičila u Seriji A gdje je zamijenio Andreu Pirla na poziciji zadnjeg veznog igrača i uz Roberta Bađa bio je najpoznatiji igrač ekipe koju je vodio Karlo Macone. Odigrao je samo 11 mečeva na kojima je postigao dva gola tokom jedne sezone i potom prešao u Romu gdje se nije naigrao jer je dobio četveromjesečnu zabranu igranja jer je bio pozitivan na nandrolon. Već na zalasku igračke karijere napravio je dva egzotična izleta pa je 2003. prešao u Al Ahli iz Katara da bi karijeru završio u meksičkom Doradosu iz Sinaloe i tu proveo šest mjeseci.
Bio je član U21 reprezentacije Španije kao i U23 da bi debi u seniorskom timu imao 14. oktobra 1992. protiv Sjeverne Irske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Iste godine bio je kapiten olimpijske selekcije koja je osvojila zlatnu medalju na Igrama održanim upravo u Barseloni. Od 1992. do 2001. odigrao je 47 utakmica i dao pet golova.
Nedugo nakon okončanja igračke karijere posvetio se trenerskoj pa je 21. juna 2007. imenovan za trenera Barselone B, a pomoćnik mu je bio Tito Viljanova. Pod njegovim vođstvom klub je bio prvi u Trećoj ligi i plasirao se u Drugu. Predsjednik kluba Đoan Laporta postavio ga je za trenera prve ekipe maja 2008. kada je zamijenio Franka Rajkarda. Rastanak je uslijedio 30. juna 2012. i do tada je ekipu vodio na 247 utakmica na kojima je upisao 179 pobjeda, 47 remija i 21 poraz.
Godinu je bio bez angažmana mada je 16. januara 2013. objavljeno da će na kraju sezone zamijeniti Jupa Hajnkesa na klupi Bajerna što se i dogodilo. Sa Bavarcima je bilježio odlične rezultate pa su ga bogati vlasnici Mančester Sitija poželji na svojoj klupi jer im je najveća želja da dođu do trofeja Lige šampiona. Sa engleskim klubom potpisao je trogodišnji ugovor 1. februara 2016. dok je slavio na prvom zvaničnom meču i to protiv Sanderlenda. Pobornik je taktike 4-3-3.
