Bio je fenomenalan igrač i sada je na putu da postane fenomenalan trener. Sinonim za litvansku košarku u posljednjih 20 godina je Šarunas Jasikevičius koji je igračku karijeru završio, a trenersku počeo u Žalgirisu.
Rođen je u Kaunasu 6. marta 1976. godine. Majka mu je bila profesionalni rukometaš i sa reprezentacijom SSSR-a osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu 1975. Planirala je da ode na Olimpijske igre naredne godine, ali zbog trudnoće nije mogla. Šarunasov otac Linas od malih nogu poticao ga je da se bavi sportom pa je košarku počeo da trenira sa samo šest godina. Ipak, Šarunasu se nije mnogo dolazilo na treninge sa kojih je bježao, a u jednom trenutku želio da odustane. Ipak, otac ga je ubijedio da nastavi sa treninzima i da ne počinje trenirati tenis. U klubu se upoznao sa Zidrunasom Ilgauskasom sa kojim se narednih 11 godina nije rastajao pošto su bili zajedno na treninzima i školi.
Ilgauskas je takođe postao slavan košarkaš i godinama je igrao u NBA ligi, a zanimljivo je da je sa njima u ekipi bio još jedan velikan litvanske košarke Tomas Masjulis za kojeg je Šarunas rekao, kada ga je prvi put vidio, da je veoma talentovan, ali lijen. Iako mu je jedan od idola bio Arvidas Sabonis najviše se divio Draženu Petroviću i želio da bude kao on. Kao i mnogi njegovi zemljaci otišao je na školovanje u SAD i obreo se u srednjoj školi Solanko iz Pensilvanije dok je od 1994. do 1998. nastupao za univerzitet Merilend. Kada je bio izlazno godište prijavio se na NBA draft, ali nije bio izabran pa je sreću morao potražiti u Evropi.
Vratio se u Litvaniju, ali ne u Žalgiris iz rodnog grada već u Lijetuvos Ritas gdje je proveo jednu sezonu, a narednu je odigrao u ljubljanskoj Olimpiji. Tu ga je primjetila Barselona i njegov zvjezdani uspon je započeo. Tri sezone u slavnom katalonskom klubu bile su obilježene trofejima da bi potom dvije sezone proveo u Makabiju iz Tel Aviva. U to vrijeme bio je možda i najbolji košarkaš Starog kontinenta pa je bilo vrijeme da ode u najjaču ligu svijeta. Uzela ga je Indijana 2005. i dala mu 12 miliona dolara za tri godine da bi ga nakon sezone i po trejdovala u Golden Stejt.
U svojoj prvoj sezoni u dresu Pejsersa imao je učinak od 7,3 poena uz tri asistencije za 20,8 minuta po meču, dok je sljedeće sezone u dresu Pejsersa i Voriorsa prosječno igrao 15,4 minuta sa učinkom od 6,1 poena uz 2,7 asistencija. Pošto nije želio da ima epizodnu ulogu raskinuo je ugovor sa Voriorsima i septembra 2007. potpisao dvogodišnju saradnju sa Panatanaikosom vrijednu sedam miliona dolara. Godine 2010. potpisao je jednogodišnji ugovor sa svojim prvim timom Lijetvosom, ali je tamo ostao samo do januara 2011. kada je Fenerbahče otkupio njegov ugovor. Septembra 2011. potpisao je jednogodišnji ugovor sa novim-starim timom Panatanaikosom, a iduće se vratio u Barselonu. Sa 37 godina konačno je zaigrao za Žalgiris i odigrao jednu sezonu nakon koje se penzionisao i postao pomoćni trener u stručnom štabu “zelene šume”. Nakon što je Gintaras Krapikas dobio otkaz Jasikevičijus je 13. januara 2016. postao glavni trener.
Sa omladinskim selekcijama Litvanije osvojio je dvije zlatne medalje da bi za seniore debitovao na Evropskom prvenstvu 1997. godine u Španiji. Prvu medalju (bronzanu) osvojio je na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sidneju, a kolajnu istog sjaja osvojio je na EP 2007. Na EP 2003. u Švedskoj stigao je do zlata i bio proglašen za najboljeg igrača turnira. Trofeje je teško pobrojati, ali krenimo redom.
Olimpija: Kup Slovenije (2000).
Barselona: Evroliga (2003), ACB liga (2001, 2003), Kup kralja (2001, 2003, 2013).
Makabi Tel Aviv: Evroliga (2004, 2005), Superliga Izraela (2004, 2005), Kup Izraela (2004, 2005).
Panatinaikos: Evroliga (2009), prvenstvo Grčke (2008, 2009, 2010), Kup Grčke ( 2008, 2009, 2012).
Fenerbahče: prvenstvo Turske (2011), Kup Turske (2011). Žalgiris: prvenstvo Litvanije (2014).
Pojedinačni: najkorisniji igrač Evropskog prvenstva u košarci (2003), najkorisniji igrač F4 Evrolige (2005), jedan od 50 osoba koje su najviše doprinijele Evroligi (2008), idealni tim Evrolige (decenija 2001-2010), najkorisniji igrač finala ACB lige (2003), idealni tim Evrolige (2004, 2005), najkorisniji igrač finala grčkog Kupa (2012), najbolja petorka grčkog prvenstva (2008/09), Ol-star utakmica prvenstva Litvanije (1999), Ol-star utakmica prvenstva Slovenije (2000), Ol-star utakmica ACB lige (2001), Ol-star utakmica prvenstva Grčke (2008, 2009).
Mlađi brat Vitenis takođe je bio košarkaš, ali sa mnogo manje uspjeha. Prvi put se oženio 2006. sa Linor Abargil koja je 2008. bila izabrana za Mis svijeta. Razveli su se 2008. da bi iduće godine upoznao Anu Duku sa kojom ima dvoje djece, a vjenčali su se prošlog ljeta dok su na svadbi bili mnogi košarkaši sa kojima je igrao.
