Veliko fudbalsko ime sjelo je na klupu beogradskog tima u kojem želi da započne trenersku karijeru i pokuša dostići visine koje je dostigao kao igrač.
Odluka rukovodstva Partizana da Savo Milošević preuzme kormilo od Zorana Mirkovića iznenadila je mnoge ljubitelje ovog kluba, a jasno je da je pred njim mnogo težak posao jer mu je ovo prvi samostalni trenerski angažman. Rođen je 2. septembra 1973. godine u Bijeljini i karijeru je započeo u ekipi Janje. Presudan momenat dogodio se u jesen 1987. godine, kada je u Janji gostovala omladinska reprezentacija Jugoslavije za koju su između ostalih igrali Alen Bokšić, Zvonko Milojević… Pred kraj utakmice na teren je istrčao tada četrnaestogodišnji Milošević.
Iskoristio je prvu priliku koja mu se pružila. Savladao je Milojevića i postigao gol. Jedan od prisutnih trenera Ivan Čabrinović odmah ga je preporučio za kadetsku reprezentaciju. Nedugo zatim, na Savinu adresu stigao je poziv selektora kadeta Kunovca i Kobeščaka, ali i od Partizana. Prihvatio je poziv iz Beograda i kao debitant u sezoni 1992-93. u crno-bijelom dresu postigao 14 pogodaka. U naredne dvije sezone bio je najbolji strijelac Prve lige. Bio je u timu koji je 1994. osvojio drugu duplu krunu u istoriji Partizana. Za crno-bijele, za koje je igrao samo tri godine, na 98 prvenstvenih utakmica postigao je čak 65 golova. Osvojio je dvije uzastopne titule prvaka (1993, 1994) i jedan kup Jugoslavije (1994).
Ljeta 1995. kupila ga je Aston Vila, a transfer je bio vrijedan 3,5 miliona funti što je bio klupski rekord u to vrijeme. U Engleskoj je postigao 29 pogodaka na 90 premijerligaških mečeva, a od trofeja uspio je da osvojio Liga kup. U finalu odigranom na Vembliju njegova ekipa pobijedila je Lids sa 3:0, a Milošević je postigao prvi gol na meču. Godine 1998. odlazi u Real Saragosu gdje je eksplodirao u svojoj drugoj sezoni kada je postigao 21 gol na 37 ligaških mečeva.
Nakon dobrih partija u Španiji, Savo je u ljeto 2000. potpisao ugovor sa Parmom vrijedan 25 miliona evra. Proveo je jednu i po sezonu sa njima, ali nije uspio da se nametne u paklenom konkurenciji. U januaru 2002. se vraća u Real Saragosu kao pozajmljen igrač. Odigrao je 16 utakmica do kraja sezone i postigao šest golova. Nakon toga je ponovo bio pozajmljen prvo Espanjolu, a zatim i Selti. U julu 2004. Milošević je potpisao trogodišnji ugovor sa Osasunom. Sa njima je kao iskusan igrač pružao dobre partije. U svojoj drugoj sezoni stigao je sa ovim malim timom do četvrtog mjesta u Primeri i kvalifikacija za Ligu šampiona.
Napustio ih je u ljeto 2007. nakon što mu je istekao ugovor. U martu 2008. odlazi u ruski Rubin Kazanj sa kojim je stigao do prve titule ruskog prvaka u klupskoj istoriji. Postigao je odlučujući gol za titulu na meču sa Saturnom. Na kraju te sezone se penzionisao u 35 godini.
Milošević je odigrao 102 meča i postigao 37 golova za reprezentacije SRJ, SCG i Srbije. Debitovao je u decembru 1994. na prijateljskom meču sa Brazilom igranom u Porto Alegreu. Na Evropskom prvenstvu 2000. bio je zajedno sa Patrikom Klajvertom najbolji strijelac šampionata sa pet postignutih golova, s tim što je odigrao jedan meč manje od Holanđanina. Na Svjetskom prvenstvu 2006. odigrao je svoj 100. meč u reprezentaciji, u porazu 6:0 od Argentine.
Svoj posljednji meč i ujedno jedini za reprezentaciju Srbije, odigrao je 19. novembra 2008. protiv Bugarske postigavši dva gola u pobjedi Srbije od 6:1. Trenersku karijeru započeo je 2011. kao pomoćnik selektora Crne Gore Branka Brnovića da bi 27. marta ove godine sjeo na klupu Partizana.