Kada se za jednog Estonca kaže da je legenda ruskog fudbala onda čak i oni slabiji poznavaoci fudbala znaju o kome je riječ.
Valeri Karpin rođen je 2. februara 1969. godine u Narvi i trenutno je trener Rostova. Sa osam godina išao je u fudbalsku školu u Narvi, a njegov prvi trener je bio Juri Šalamov dok je igrao za reprezentacije Estonske SSR i na turnirima mlađih kategorija. Takođe je igrao hokej i sa 12 godina bio je član dječijeg tima Sovjetskog Saveza da bi se sa 15 godina preselio se u sportsku školu Kalinjinskog okruga u Talinu, odakle je prešao u lokalni fudbalski klub Zvezdu.
Sa 17 godina igrao je za talinski fudbalski klub Sport koji je nastupao u drugoj ligi Sovjetskog Saveza, a glavni trener je bio Valerij Ovčinjikov. Godinu kasnije igrao je na turniru Baltičkog vojnog okruga u Lavovu, odakle je otišao u CSKA iz Moskve. U prvom timu kao mlad igrač nije izborio mjesto, tako da je prekomandovan u rezervni tim CSKA. Godine 1989, na kraju vojne službe, igrao je za Fakel Voronjež, na poziciji veznog igrača da bi 1990. potpisao za moskovski Spartak, gdje ga je pozvao Valentin Pokrovski, a Karpin je dobio 60 rubalja za prvu platu u klubu. Glavni trener Oleg Romancev pomjerio ga na desno krilo i sredinu terena dok je debitovao u utakmici sa CSKA i bio dvostruki asistent.
Sa Spartakom je osvojio tri prvenstva Rusije. Nakon Svjetskog prvenstva u SAD 1994. prešao je u Španiju i prvi klub bio je Real Sosijedad u kojem je ostao dvije godine i postigao 16 golova. Potom je 1996. prešao u Valensiju za koju je na 36 utakmica postigao šest golova. Od 1997. do 2002. godine igrao je za Seltu da bi ga časopis Don Balon proglasio za najboljeg univerzalnog igrača u prvenstvu Španije za sezonu 1998-99. Za Seltu je igrao 168 utakmica i postigao 26 golova. da bi igračku karijeru završio u Sosijedadu za kojeg je ponovo nastupao od 2002. do 2005. godine i u tom periodu dao 20 golova na 107 mečeva.
Za reprezentaciju Rusije nastupao je od 1992. do 2003. godine, odigrao 72 utakmice i postigao 17 golova. Dao je prvi gol za reprezentaciju Rusije poslije raspada Sovjetskog Saveza, u pobjedi od 2:0 protiv Meksika 17. avgusta 1992. godine. Učestvovao je na Svjetskim prvenstvima 1994. i 2002. godine, kao i na Evropskom prvenstvu 1996. godine. U prijateljskoj utakmici u Francuskoj 2002. godine Karpin se potukao sa više francuskih reprezentativaca, pošto ih je razljutila njegova navodna gruba igra. Nakon meča, Francuz Patrik Vijera napao je Karpina u svlačionici, a situacija se pretvorila u ozbiljnu tuču između igrača obje ekipe.
Od 8. avgusta 2008. do 13. decembra 2012. godine bio je sportski direktor moskovskog Spartaka da bi 30. novembra 2009. godine dobio A licencu za fudbalskog trenera i upisao je kurseve za dobijanje pro licence. Od tog trenutka počeo je da radi kao glavni trener kluba, a 12. decembra 2010. godine dobio je pro licencu. Karpin je 2010. godine vodio Spartak do četvrtog mjesta u prvenstvu Rusije i trećeg mjesta u grupnoj fazi Lige šampiona, što daje pravo da igra Ligu Evrope. Zbog loših rezultata tima podnio je ostavku 19. aprila 2011.
Poslije pobjede u četvrtfinalu Kupa Rusije u Krasnodaru, igrači Spartaka stavili su majice u znak podrške Karpinu, nakon čega je menadžment kluba odgodio ostavku pa je ostao u Spartaku sve do 2014. godine kada je postao trener Majorke koja je tada igrala Drugu ligu Španije. Za trenera Torpeda iz Armavira imenovan je 9. jula 2015. da bi klub napustio juna 2016., 19. decembra 2017. postavljen za glavnog trenera Rostova. Nakon završetka fudbalske karijere 2005. godine, ostao je u Španiji i imao građevinsku firmu. Od 2007. do 2010. bio je glavni sponzor biciklističkog tima Karpin-Galicija dok je jedno vrijeme radio na španskoj televiziji kao komentator na pet utakmica reprezentacije Španije. Godine 2005. bio je kapiten ruskog tima u fudbalu na pijesku sa kojom je osvojio srebrnu medalju na domaćem terenu.
